Obilježismo još jedan Dan žena. Uglavnom pojedinačno.
Nema više masovnih proslava, izleta, radosti, veselja, fešti, karanfila, alkohola, opuštanja, alimentacija, sega sega.
Događaja kojima su se žene, a posebno muški, jako veselili. Nema više ni velikih radnih ženskih sredina. Masu takvih poduzeća je propalo.
Opća je alijenacija zahvatila svijet, a ni mi, posebno, u svim negativnostima, nismo zaobiđeni.
Obzirom da nikad nisam cijepljen protiv žena, ne mislim da žene trebaju imati samo svoj dan.
Žene trebaju, zajedno s nama, imati cijelu godinu.
Naravno da za to imaju sve predispozicije, od sposobnosti do udjela u broju stanovništva, a time i birača.
Žena u Hrvatskoj ima više od polovice, dakle mogu svoj status u Državi regulirati kako hoće pa čak , na novim izborima, preuzeti vlast.
Da imaju drugačiji pristup izborima, ne bi Zakonom o ravnopravnosti spolova trebalo urediti da bi u Saboru Republike Hrvatske trebalo biti barem 40 % žena, što se, uprkos prekršajnoj kazni od 50.000 kuna, godinama ne poštuje.
Drugi je pak problem što, po svemu sudeći, muškarci više poštuju žene , od njih samih.
Primjerice, pri posljednjem neprihvaćanju izmjena Kaznenog zakona prema kojima bi se kazneno djelo spolnog uznemiravanja gonilo po službenoj dužnosti, umjesto po prijavi u roku tri mjeseca od počinjenja djela, čime bi se zaštitile žrtve spolnog uznemiravanja, žene Hrvatske demokratske zajednice, nisu glasovale za navedene izmjene, već su radije, namjesto interesa žena i pravne države, podržale interese svoje stranke.
I na kraju, u Hrvatskoj neće biti prosperiteta dok na sve političke, privredne i druge funkcije, ne izaberemo, najsposobnije i najstručnije, poštene, ljude, bez obzira na spol.
Dao nam Bog pravičnu pamet.
Post je objavljen 10.03.2021. u 13:47 sati.