U potpunosti je u pravu veliki Stendhal,
bonapartist i zaljubljenik u Italiju:
usamljenost nije u tome što smo sami,
nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo.
Čežnja je duboka obuzetost da življenje
prožmemo dodatnim značenjima podrške sebi.
Čežnja je bolni zahtjev za približavanjem drugima.
Čežnja je mučna potreba da smanjimo
ogroman teritorij vlastite ograničenosti,
i zaustavimo širenje nadiruće neizvjesnosti.
Zašto je čežnja smrtna? Zašto svijet postaje sve manji?
Zbog čega se povećava jalovi prostor ravnodušnosti?
Prestajemo snažno željeti, jer gubimo svojstva
osjeta okusa i mirisa za ljubav i radosne trenutke.
Umiranje čežnje prethodi usamljenosti.
Usamljenost je kraj ispunjenosti čuvstvima naklonosti,
i početak vladavine tjeskobne i dosadne praznine.
Post je objavljen 10.03.2021. u 13:11 sati.