Ima dana kad se osjećam zarobljeno. Sputano.
Što zapravo i jesam, barem sa strane kemikalija.
Lijekovi koje uzimam me jako usporavaju.
Bolest me drži u vječno nestabilnom stanju.
Može biti dobro, a može i...
Nagnuti prema apsolutnoj katastrofi.
Ima dana kad zaista jesam dobro.
Kad ispunjavam rutinu bez problema.
A ima dana i kad osjetim neki očaj.
"Znači, to je sad moj život."
Mislim da ostajem samo zbog Voljenih.
A i... Nikad nisam bila osoba od lakih rješenja.
Znam... Moram biti strpljiva. Jaka.
Moram se boriti. Ali nekad nemam snage.
Funkcioniram na temelju...
Pa valjda samo rada i ljubavi.
Dugo već se ne nadam ozdravljenju.
Nadam se postići stanje koje je izdrživo.
I zadržati ga čim duže. Obgrliti ga.
Čim jače. U mir. U zagrljaj.
Post je objavljen 09.03.2021. u 14:31 sati.