Marketing
Prvi korak
Jutros prije posla svratila sam na brzinu do trgovačkog centra u blizini firme do bankomata i onako čisto da malo protegnem noge napravila jedan krug.
Kud god kreneš naletiš na neku od ovih crveno-bijelih traka, sličnih onim žuto crnima (ili su neke druge boje) koje policija povuče oko mjesta zločina.
Nekako me svaki put ulovi smijeh jer mi fali žrtva nacrtana kredom na podu. Mislim kad već živimo u nekoj uvrnutoj verziji CSI Corona.
Ili pak u moru, kao nekada u Golom pištolju. Prvi dio ako se dobro sjećam.
Eto i ovaj smajli je sigurno pomislio isto kad se ovako smješka gledajući me blaženim pogledom.
Ima još jedna stvar koja me tjera na smijeh u ovoj novonormalnosti. Nekada prije, kad nisi bio baš dobar u matematici pa te jebalo preračunavanje metre u centimetre i obratno, mogao si otići nekamo gdje ti matematika neće trebati.
Recimo u policiju.
Ili u politiku.
Danas nam takvi mjere razmak.
A kako nisu naučili definiciju metra (dužina puta koju u apsolutnom vakuumu prijeđe svijetlost u vremenu od 1/299792458 sekunde), tako se ni sada ne mogu dogovoriti treba li se odmaknuti na stalno ponavljanih metar i pol ili ipak bolje dva.
Bitno je i, barem tako ovaj piktogram izgleda želi reći, da se prvi u redu odmakne tri metra od ostatka reda koji ne mora držati razmak.
Nego, nisam se ni pohvalila kako smo muž i ja kao rizična skupina od mame Merkel primili svatko po dva kupona za 6 ffp2 maski po cijeni od samo 2 eura po bonu.
Ajde da sam i ja jednom u životu dobila skoro zabadava nešto od države čiju kasu dosad redovito punim.
Nije puno, no nećemo maski sad gledati u zube.
A i da hoćemo, ne možemo.
Pa čemu onda trud svirači?
Na pauzi za ručak Lesi se vratio u centar provjeriti da li su stvarno otvorili trgovine, kako je to najavljeno prošli tjedan.
I stvarno, osim trgovine s cipelama
ostale butige rade.
Radi čak i salon za manikuru, bolje rečeno za ugradjivanje onih ogavnih grablji, koje neke žene nose na vrhu prstiju.
Od silnog oduševljenja da konačno imam gdje ugraditi kandže, skoro sam se zabila u onu crveno bijelu traku s početka priče, koja hoće reći da su poluotvoreni ili koji kuki?
Glavno da opet ima sladoleda
eklera i makaronsa
pa ćemo u nekom sedmom koraku, kad jednog dana opet otvore teretane, pilatesi i bazeni navaliti tamo skidati sve one kilograme nakupljene od koraka broj jedan.
Prodavačice su posvuda bile dobre volje.
Kod Tchiba je jedna od njih doslovno pjevala, pa nisam mogla ne napraviti im malo prometa.
Ionako već godinama sanjam kako ću kupiti jako bitnu stvar, bez koje stvarno ne možeš vježbati yogu ko pravi majstor.
Yoga jastuk.
Samo 19,99.
Pa budi bez toga, rekla bi moja pokojna mama.
I tako, dok ovo pišem, sjetih se pokojne mame i babe i svih onih sitnih poklončića kupljenih od ušparanog džeparca na današnji dan nekih davnih 8.martova.
I svih onih s puno ljubavlju ubranih ljubičica.
Na mjestima kojih isto tako više nema.
I taman me krenulo okretati na sevdah, kad se na vratima se pojavio muž ko Gustav iz crtića kad se vrati iz supermarketa. Sa cvijećem i vrećom punom šarenih artikala umjesto karte napisane rukom, pa kaže : Mama, sretan ti 8.mart!
Majka zna sve tajne drugima neznane
Jer je živila dane kad san nosija pelene
Sanja dičje demone crne, male zelene
Da će doć i otet me ipak znajući da neće
Jer me Mama oblijeće ka anđeosko biće
Piva uspavanke i čita molitve i priče
Dugo san mrzija nježnosti koje mi je pružala
Sve dok nisan skužija koliko san joj dužan
I da samo ružan pogled podebljava kredite
šta je Mama uložila u svoje malo Dite
Majka voli te i ne nabija kamate
Opet sve te naše rate nikad neće doseć isplate
Njeni Darovi Ljubavi vječito nepisani dugovi
Majke ne traže uzvrate ne seru kvake i gelere
Ako triba bi pomakle mora i Mount Everest
Kad su dica u pitanju pa se crvene i živciraju
U školi na primanju dok se Dica ne zapitaju
I ne pokušaju shvatit niko ne može platit
Goleme žrtve, njihove propale snove
Poslove mrtve zbog brisanja Guzica
Nas mulaca i mulica, naših filmova i đireva
I lutanja po ulici, svojoj dici je pružila
Baš sve šta je imala, čak se i zadužila
Sve da bi mi priuštila, zato san majci zahvalan
Iako nisan zaslužija baš sve šta mi je dala
Mama Fala
Za svaku tvoju rič
šta reći si mi znala
Mama fala mada nisi znala
Sve dok si me rađala kolika san budala
Fala tata šta si meštar od zanata
Pa si u par navrata napravija mene, sestru, brata
Fala tebi dida šta si me vodija u šetnje
Dok još nisi vidija moje moždane smetnje
Baba i tebi fala šta si me čuvala
Dok san bija prčulinac šta si mi držala pišulinac
Dok san piša, fala šta u vrtić nisan iša
Jer su tamo tete bile zločeste
Imale su šporke tapete o razbijene rolete
Fala splitskoj umobolnici za sve one krevete
Ekipi šta se sjete pa mi dođu u posjete
Fala svin dobrin ljudima ove jebene planete
Fala bože šta se rime same množe
Pa me svaki freestyle
Vodi u raj
Još jedno fala za kraj
Fala za kraj
Post je objavljen 08.03.2021. u 21:39 sati.