Kao i sve drugo u životu i naša vjera mora napredovati u spoznaji. Kao što i sve drugo napreduje u stalnom obrazovanju tako i naša duša mora stjecati spoznaje još i više kako bi lakše zaplovila u vječnost. Ovaj post ima za cilj - napredak u vjeri. Tisuće iskrenih, poštenih, savjesnih ljudi u svom srcu ljube i poštuju Boga. Crkve su ispunjene njima. Čitaju evanđelja, i kažu: „Želim biti takav“. Pokušavaju biti takvi, ali ne uspijevaju. Evo zašto: Povodljivi smo psihološkim rezonima i kultovima te zaključujemo: „Neću reagirati. Bit ću miran. Idem negdje gdje ću biti sam i reći: `Dijete sam Božje!’“ – ali ako nisi rođen od Duha, nisi ostvareno dijete Božje. Koliko god pokušavaš stvoriti ozračje mira, umjetno stvorenog mira, ne možeš imati mir Božji u naravnom čovjeku kroz naravni trud. Taj mir može doći jedino iz prisutnosti samog Boga u tvom životu.
Naravni čovjek ne može ljubiti ljubavlju Duha Svetog. Koliko god pokušavali biti mirni kroz predan um i kroz predan razum, kroz pokušaj da stvorimo očekivano ozračje mira, mira nemamo. Možeš biti sretan, možeš skakati i vikati, možeš pokazivati svu radost, tvoje oči mogu plesati i iskriti, možeš zračiti – ali ne možeš imati radost Duha Svetog ako Duh Sveti nije tamo. Naravan čovjek ne može stvoriti ono što može Duh Božji i kad na naravan način pokušavamo stvoriti stvari koje se mogu stvoriti jedino u Duhu, varamo sami sebe, a đavao gleda i kaže: „Eto, sad to imaš! To je radost, to je ljubav, to je mir!“ Može biti radost, ljubav i mir, ali to nije radost, ljubav i mir u Duhu Svetom.
U takvom stanju vjere kad se pojavi kušnja, kad nas snađe kriza, to će nas iznevjeriti; to neće držati vodu – i neprijatelj duše vidjet će da smo pali. No ako koračamo u Kraljevstvu Božjem to se neće desiti. Kako to izvesti. Prije nego nas život slomi moramo se sami predati i reći: „Gospodine, odustajem! Gospodine, uzmi moj život neka bude posvećen tebi. Uzmi moje oči, moje uši, moje ruke, moje noge; uzmi me, Gospodine! Iako sam nedostojan, predajem se tebi; neka i duša i tijelo budu tvoji.“ I tako prestati sa svojom ludom brigom i prestati s izjedanjem te se staviti u Vječne ruke. jer, samo Gospodin može doći u naš život i može početi stvarati radost koju mi ne možemo stvoriti. A radost po Duhu svetom je prekrasna, On je prisutan, mir je staložen i to nije mir naše vlastite volje i našeg vlastitog truda, to je mir Božji - to je čudesan mir. Poznavao sam neke Duhom ispunjene ljude koji su imali taj mir; kad su stajali uz grob, bili su u stanju reći Aleluja te to i misliti.
Vidio sam ih u situacijama koje bi ljude ovoga svijeta učinile histeričnima, a i oni bi bili histerični da nije bilo prisutnosti Gospodnje. I nije teško ostati u duhu istine i božanske ljubavi samo ju treba prepoznati i usvojiti.
I kada je najteže, kad nas lažno optužuju, progone, treba pogledati Gospodina, njegov križ i i u nemoći pokazati ljubav:„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. To nije naravna nego božanska ljubav. To je ljubav Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetom. (Autor: Charles Price, Izvor: „Put života” (Izbor i obrada EuM – u prilogu, na mjestu komentara: moja pjesma uz ovaj post)
Post je objavljen 06.03.2021. u 09:31 sati.