Da je meni samo na moment čuti što li misle o nama koji smo ih osudili na život unutar 4 zida.
Duži od onog uličnog mačka, definitivno.
No da li je sve u kvantiteti i zdjelici punoj Royal Canina?
Ne znam.
Da sam ja oni, ja bi mene prezirala.
Nikad nisam htjela imati kućne ljubimce u stanu, oduvijek sam bila protiv toga.
Ne zato što ne bi voljela životinje, nego baš suprotno. Držim da život u stanu nije ono što bi oni sami izabrali da mogu. Ne činimo mi to zbog njih, nego zbog nas. Od životinja koje bi trebale slobodno loviti miševe po dvorištu i cijelu veljaču promijaukati na nekom krovu, mi radimo žive plišavce, koji su kao baš slatki. Tko normalan želi biti "sladak"? Bolje je biti i vještica i kobra i ludjak i debil nego "sladak".
No dečki su me zajebali, iskoristili onih par mjeseci bez mene, kupili mačka i stavili me pred gotov čin.
Kasnije smo mu, da ne bude sam, doveli i prijateljicu.
Da, dragi su mi i volim ih, iako mi dlake često idu na jetra, koliko god često usisavala, uvijek negdje nadjem neku novu. A i nerado ikome izjavljujem ljubav.
No žalosti me kad pomislim što smo im učinili.
Da sam ja oni, nikad ne bi oprostila onome tko mi je uzeo slobodu, kamoli da bi toj osobi bila naklonjena.
A oni jadni, dodju do mene, ko neki dobri duhići, legnu jedno s lijeve a drugo s desne strane pa skupa gnjilimo i sanjamo da smo svi neki tamö lavovi kojima nitko ništa ne može, iako smo svi skupa tek grupica kastriranih zatvorenika.
Baby, ne boj se
Ja ću biti tu kraj tebe
Baby, ne boj se
Ja ću biti tu kraj tebe
Kad bude vrijeme za to
Kad bude vrijeme za to ...
Nego, ajmo se mi okrenuti proljetnijim, veselijim i šarenijim temama.
Evo ankete u stilu šubudubiduproljećejetu-izma, pa tko voli, nek izvoli:
Od vjesnika proljeća obožavam najviše:
a) visibabe
b) ljubičice
c) jaglace
d) zumbule
e) mrzim proljeće
f) ostalo