...je konstanta, besmrtno i za sve vijeke, vjekova. Mi smo ti prolazni, na proputovanju, putnici kroz život, vrijeme, tek sekundu i pol.I kad mi netko kaže - Vrijeme liječi sve! - tako bi ga špičokom cipelom, koju više, ko i štikle ne mogu, zbog godina, nošenja patika, zbog čukljeva, zbog, uglavom trajanja, nositi, opalila, zašpičila u dupe ko, plivadon il debelo.
Vrijeme je ko " flaster", u ovom našem kratkom trajanju!
S godinama, čini nam se...zacijelile su rane, duboke, životne,bolne- ko manje boli. I onda jedan miris, okus, jedan " dežavu" otkine taj, privremeno zaljepljen " flaster" i opet ko prije dvadeset godina, pol stoljeća, boli, vrištimo, svega se sjetimo i boooliii, o kako boli! Nismo dementi, još, i svega se sjetimo.
Stog neću napisati, da sama sebi, ne bi tu imaginarnu špičoku zabila u dupe - bit će bolje!
Bit će kako će biti! A meni je još jako malo vremena preistalo, da bih s vremenom bila na - Vi?
Post je objavljen 05.03.2021. u 21:13 sati.