Već deseti dan slijeće od nekud na stablo ispred mog balkona,
.
nakratko se posveti osobnoj higijeni
.
i zapjeva.
.
Obični je to minah, ptica koja ne pripada pjevicama, ali imitira sve što čuje. Ovaj me zabavlja sat, dva svakog dana zaglušnim i prepoznatljivim cibli-cibli, visli-visli, cja-cja. Nema u njegovoj pjesmi nikakvog reda kao u "školovanih" grdelina (češljugar, štiglic) koji nakon javljanja i zova prelaze na batudu i završavaju dzijom. On prekine kada mu padne na pamet ili kada se mora počeškati ispod krila. Nastavi nekim neartikuliranim krikom, možda oponašajući vranu, pa opet nešto lijepo u, umišljam si, savršenom redu i sve strepim da sutra neće doći.