Voljela bih da te mogu probuditi nježnije.
Slušaj. Iskopala si moju tugu staru dvadeset godina, i otišla. Ne znam što trebam naučiti -- još nisam navikla na svoje ime. I evo, vidi o čemu je riječ: riječ je o tome da mi svega već ponestaje, i nikada ništa neću moći učiniti, i svijet će se smanjiti do neprepoznatljivosti, a ja ću ga gledati i htjeti možda duboko udahnuti, ali ponestat će zraka za duboko disanje i snova za duboko spavanje.
Ponekad mislim: to je život! - ne znam kako bi mogao biti nešto drugo - osim u trenutcima kada zaboravim (ali uvijek me nešto podsjeti).
Probudi se. Htjela sam ti nešto reći.
(Možda odnekud prepišem jer sama neću uspjeti.)
Post je objavljen 27.03.2021. u 09:05 sati.