Kao 'mačak oko vruće kaše' krećem se u ovom blogu oko Istine. Istina?! Što je to Istina? Ili možda istina, slovom malim pisana? Činim ovdje bitnu razliku izmeđe 'I' i 'i'.
Zaskočim li u tu 'vruću kašu', znam da dobroga rezultata biti ne će. Imam već iskustva i samog pokušaja. Nastane prava zbrka zbog nerazumijevanja i neviđenja razlike između 'I' i 'i'. U slučajevima govora glasom te razlike čak i nema u izgovoru. Tada su nesporazumi česti, a nerazumjevanja velika. Nerazumijevanja su velika i kod pisanja kada se ta razlika u veličini vidi.
Neki misle da 'I' pišem da naglasim svoje poštovanje. Da, ali to nije sve. Naime, Istina i istina nisu isto.
Mnogi govore i pišu o istini misleći da je ona Istina. Da bi to jasnije prikazao trebao bi citirati mnoge djelove mnogih ranijih postova. Jedno je stvarna Istina, a drugo kako je 'vidimo' i govorimo o njoj. O čemu ustvari govorimo? O Istini ili o našoj istini, za koju uobražavamo da je Istina. Istina jest da govorimo o istini u namjeri govora o Istini. Pa u čemu je tu ustvari štos?
Dugo sam tražio smisao postojanja. Što mi se životom to desli? Gdje sam se to zatekao? Ta pitanja, kao smjerokaz, nikada nisam odbacio. I nakon čestih, pa i dužih, tražena uvidio sam da, iako sam blizu, da mi odgovor stalno izmiče. Griješim li negdje? Ipak, osjećam, da je odgovor 'tu' predamnom. Na mahove mi sjevnula misao: 'Govorom nije moguće izreči neizrecovo.' Pa što je onda odgovor? Odgovor je od'govor'. A 'govor' je izražavanje bez riječi.
Dragi moji, ulazio sam tako u 'govor' bez riječi. To mi je ujedno bistrilo vrijednost i valjanost mnogih izričaja. U govoru riječima mnogo je toga neizrecivoga, pa i neizgovorenoga. Mnogi su zorni primjeri u svakodnevici, poput političara. Pitam se samo: 'Rade li to slučajno ili namjerno?', mada odgovor vidim.
Stvarnost je Istina pred nama. Ona jest uvjek u trenu. Pokušaji stvaranja njene slike u nama uvjek je sa vremenskim otklonom. Da doskočimo tome, često i nesvjesno, predviđamo i pretpostavljamo. Nastojimo zaskočiti vrijeme. Čudna je to situacija, kada u Stvarnosti, u kojoj jesmo, nastojimo zaskočiti vrijeme, koje smo sami stvaranjem slike uveli u proces njenog stvaranja. Pokušavamo Istinu podrediti sebi; njenoj slici u nama. A ustvari mi smo Istinom dati. Ganjamo sami sebe oko stupa.
Naravno da Istinu ne možemo izreči. Ona jest. Nije izreciva riječima, ali j možemo naći i doživjeti među redovima.
Eto, pokušavam se Njoj približiti pišući Istina, sa velikim 'I'. Lako upadnemo u zamku misleći da je to stvarna istina, jer je misao vezana uz našu sliku.
Otvorimo oči duše i dozvolimo Istini da bude. Budimo Njome svijesno. Ionako po Njoj jesmo, ali sa sviješću koja nas odvodi od Nje. Naša svijest tako stvara stvaran raskol u nama. Takav raskol nam u tijelu potiče procese raskola, a oni promjene knoje remete zdrave prirodne procese.
Budimo to što po Istini jesmo, djeca Istine. Svi smo jedno po Njoj. Time je 'tvoja sreća' i 'moja'. To je put stvaranja boljega svijeta. Mijenjamo sebe sviješću svojom. Mijenjamo svijet.
Dragi moji trudim se prikazati put Dobrote. Znam da je to među redovima.
Ovisi o odnosu prema Istini svakoga od nas ...
S ljubavlju ...
Post je objavljen 04.03.2021. u 10:53 sati.