Marketing
Pozitivan stav
Ne tako davno, jutra su mi počinjala kavom u nekoj od pekara blizu firme.
Tamo bi na miru popila kavu uz kroasan ili perec, "prolistala" vijesti po netu, nabacila kakav status na fejsu, nek se ljudi smiju, čude ili zgražaju.
I onda bi veselo krenula na delo.
Danas kavu u pekari zamjenjuje perec u autu,
na otužnom parkiralištu s pogledom na bager kojem se kao ni meni neda na posao.
Oduvijek sam voljela svoje poslove.
Neke malo više, neke malo manje.
No, ma koliko puno radila, to je bio moj izbor.
Radim, da bi živjela i od tog rada obitelji i sebi nešto i priuštila.
Sada svi živimo da bi radili, a oni kojima je rad zabranjen, da bi jednostavno gnjilili kao naše mačke.
Kod nekih kolega imala sam uvijek dojam da oni zapravo žive da bi radili. Kako inače objasniti da se stari prdonje nikako nisu dali otjerati u penziju?
Ajde, kod tajnice mogu zamisliti da želi raditi koju godinu duže, njena penzija, pogotovo uz pola radnog vremena i sve pauze dok su djeca bila mala, definitivno nije za priuštiti si bog zna kakve perverzije. Ali jedan voditelj projekta sa stažem preko 40 godina definitivno nema potrebe i nakon ostvarivanja prava na penziju visiti u firmi.
No, i za to se priroda pobrine, pa je dvojicu takvih morao zdrmati infarkt da konačno prestanu dolaziti u firmu. Trećem je žena zaprijetila rastavom nakon više od 40 godina, ukolilo ne prestane ići na posao. Poslušao ju je. I eto ga živ i zdrav, živi dokaz da je, bio ti car, pekar, lekar, apotekar ili vodja projekta, najoametnije poslušati ženu.
Ona druga dvojiva kukaju od doma kako su se sjebali. Umjesto uživanja u penziji sada, odlučili su se za "samo još jednu godinu pa ćemo onda uživati, putovati, baviti se hobijima...". I eto, sad ne mogu putovati niti do djece vidjeti unuke. A Novi Zelandi će čekati neka bolja vremena. Ako ih i medjuvremenu ne zamjeni lokalni Friedhof ili krevet u staračkom domu.
I gdje si bio, nigdje, što si doživio, ništa.
No sutra je novi dan.
I sve kreće ispočetka.
Treba misliti pozitivno.
Ili bolje negativno?
Ajde, barem je one vječite pozitivce pod svaku cijenu, koji su mi oduvijek toliko išli na jetra, natjeralo da razmisle jeli bolje biti jedno ili drugo.
Pozitivan stav, nemoj biti minus
ostani zdrav, nemoj skupit virus...
I ostali dnevni šubidu.
Post je objavljen 03.03.2021. u 09:42 sati.