Kaže Joe Dispenza...
'Univerzum vam daje što smatrate da ste vrijedni primiti...'
pa kaže
'kada manifestiramo to-to-to i to novo, zašto je to važno?
zato jer nam omogućava da budemo novi mi'
NE, NE, NE sve je to naopako i bezveze..
Fućkaš manifestacije svega radi manifestiranja ko takvog
i radi ideje da ovo-nemamo-pa-manifestacijom-imamo.
Jedino što mi trebamo,
što mi, duša u materiji, ovdje potrebujemo
i trebali bismo činiti jest
oljuštiti slojeve ideja , uvjerenja,
postavki,
očekivanja,
svega što smo navikli biti.
Ogoliti se (samom sebi, samog sebe) do maksimuma,
sve ostalo otpustiti,
maknuti.
Bolest, bol u tijelu, nevolja, nezgoda, neugoda
lijepo će nam pokazati
djelove na kojima još valja raditi, koje još valja dobro pogledati.
Došli smo biti mi,
bez maske, bez vanjskih identiteta,
ali su nas zaveli jabukama
(aluzija na Adama i Evu i njihovu nemilu situaciju :D )
i mrkvama.(aluzija na magarčevu najdražu nagradu).
Srećom, vrijeme nije ograničavajuć faktor,
sve se odvija sad,
sve se može dogoditi sad.
Umjesto da Joe uči druge kako biti Joe,
trebao bi činiti sve da on bude autentični Joe i samo Joe :D.
(tekst je potaknut jučerašnjom neugodnom situacijom
i rečenicom 'imam pravo biti tko jesam bez cenzure'.
Da, ali to pravo imam i - JA.
E, jebiga. :)))))))
Kada učimo sami sebe vještinama koje do sada nismo upražnjavali,
često smo spretni ko slon u staklarni.
Svejedno,
TO ne bi trebao biti razlog da nas frendovi odbace, ne?
NITKO nas ne treba razumjeti,
ali VOLJETI I PRIHVAĆATI ...e, to je drugi par rukava :)) )
I još jedan EDIT;
citiram samu sebe iz odgovora na komentar @luki2,
mislim da je to prilično veliki , realistični kamen spoticanja... :
@luki, da, to je taj vječiti problem........
kako osobi koja ti je draga i koju ne želiš povrijediti reći da nešto što je njoj posebno milo i važno tebi pa čak glupo i smiješno...............
Zapravo, bitno je možemo li pored tih svih izgovorenih različitih istina i mišljenja i doživljaja ostati i dalje prisni, bliski i dobri, ili netko ne može podnjeti da druga osoba živi svoje različito uvjerenje.............
Čak i kad možemo, čak i kada smo i intelektom i svim srcem voljni 'prijeći' preko različitosti, tu IPAK uvijek čuči još jedan , možda podmukliji , problem;
mi naime uvijek čeznemo za nekim s kime možemo na istom nivou razumijevanja i osjećaja dijeliti određene misli, određene djelove sebe. I ako to nemamo u osobama koje su naše, nisam sigurna da nas to 'željenje razumijevanja', ta čežnja izgovaranja onoj osobi koja razumije, ne 'gricka' negdje u tmini pozadine.............?
Post je objavljen 28.02.2021. u 10:02 sati.