Do mene je danas stigao krasan poklon pjevačkog zbora Josip Štolcer Slavenski. Sisačke Lipe organizirale su humanitarnu akciju za pomoć nama koji tako silno volimo glazbu u potresom pogođenim područjima.
Moram priznati da me duboko dirnula njihova spremnost da se odazovu i pošalju nam nešto što nam može dobro doći. Mene su najviše razveselili njihovi CD-i, kutijica kolača i priloženo pisamce u kojem na kraju kažu:
"Želimo vam od srca da uvijek čujete glazbu, da joj se vraćate kao domu. Neka vas ohrabri kada je teško i prizove sjećanja sretnih trenutaka. Pronađite u njoj nadu i onaj pravi izlaz za dalje, neka vas tješi i drži...Od srca, obitelj u glazbi, pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski."
Sjećam se da je prije dosta godina u Petrinji održana Državna smotra malih vokalnih ansambala, Slavulj je bio organizator i ja sam bila "hostesa" muškom vokalnom ansamblu Štolcera Slavenskog. Dakle moja je briga bila da ih na vrijeme dovedem na tonsku probu, da pripazim da mi ne zakasne na nastup i da se osjećaju kao doma. Tada je u njihovom malom vokalnom ansamblu pjevao i Bojan Jambrošić, dečko prekrasnog glasa; čak su mi prije nastupa nešto i otpjevali prije izlaska na scenu. Smjestila sam ih i na njihova mjesta za večeru i pozdravila se s njima kad su kretali za Čakovec.
Susrećemo ih svake godine na državnoj smotri zborova koja se isprva održavala u Novigradu Istarskom, pa je preseljena u Rovinj. Uvijek ih rado susretnem i pozdravim, jer je riječ o sjajnim pjevačima. Sada su mi pokazali i da su sjajni ljudi.
Glazba je uistinu nevjerojatno oružje ili medij, kako hoćete. U trenu vas odnese u neku sasvim drugu dimenziju, potpuno odvojenu od grube stvarnosti u kojoj živimo, gdje barem dok traje glazba nestaje sve ono bolno i ružno što nas okružuje. Biti dijelom zbora posebna je radost; mi smo pjevači amateri i tim je radost još i veća, jer izvodimo zahtjevna djela, da ne kažem krupne zalogaje koje treba imati hrabrosti savladati. I uvijek naprijed, uvijek nešto novo i posebno, još neizvedeno.
Hvala od srca, dragi Čakovčani, jako ste me i dirnuli i razveselili svojim poklonom. Eto još jednog razloga više da vas čvrsto zagrlim kada dođe vrijeme da se smotra zborova održi u normalnim uvjetima. Hvala vam što ste uistinu obitelj u glazbi.
To i jest smisao pjevanja - potpuno nepoznate ljude spojiti glazbenim partiturama i pokazati im da mogu biti dijelom glazbene čarolije. Hvala vam, voli vas Rossovka, Petrinjka, kako hoćete.