Sve je počelo u Brazilu, na plaži Leme u Rio de Janeiru. Igralo se iz zabave, iz „gušta“, bez ikakvih pravila. Jedini cilj bio je, normalno, zabijati golove. Znamo da se na brazilskim plažama rađaju pravi velemajstori nogometa, koji su skloni izvoditi nevjerojatne stvari s loptom, kakve se mogu vidjeti pretežno na njihovim plažama. U ovoj igri okušali su se i neki od najboljih svjetskih nogometaša poput Erica Cantone, Zica i Romaria, a zahvaljujući tome popularnost ovog sporta naglo je počela rasti.
Pravila nogometa na pijesku donesena su 1992. godine, a 1993. održan je prvi turnir u ovom sportu. Sudjelovali su: SAD, Brazil, Argentina i Italija. Dvije godine kasnije održano je i prvo svjetsko prvenstvo, i to na brazilskoj Copacabani, a naslov prvaka pripao je Brazilu. Od 2005. godine Mundijal se održava pod okriljem FIFE, a uvjerljivo najviše naslova, baš kao i domaćinstava imaju Brazilci. Čak 14 puta su podizali pehar svjetskih prvaka, što je izaziva ogroman respekt. Pobjednik SP-a 2005. bila je Francuska, čiji je izbornik bio legendarni nogometaš Manchester Uniteda Eric Cantona. U finalu na Copacabani bili su bolji od Portugala izvođenjem kaznenih udaraca. Uz Brazil, koji je, baš kao i u nogometu, i u ovom sportu rekorder po broju osvojenih naslova svjetskog prvaka, među najbolje reprezentacije u nogometu na pijesku ubrajaju se Portugal i Urugvaj, no posljednjih nekoliko godina sve bolje su i Italija, Švicarska, Rusija, te apsolutne senzacije Tahiti i Iran. Momčad Tahitija u svojoj kolekciji medalja ima dva srebra, dok je Iran na prošlogodišnjem mundijalu osvojio brončanu medalju, i to pobjedom protiv favorizirane Italije. Treba spomenuti i da Brazil nije bio među osvajačima medalja na prošlogodišnjoj svjetskoj smotri, uz brončani Iran, medalja su se okitili i Portugal( zlato), te Italija( srebro).
Iako je sve veći broj zemalja koji ozbiljno igraju ovaj atraktivni sport, malo je onih koji, osim Brazila, pokazuju interes za organizaciju svjetskog prvenstva. Što je razlog tome teško je reći, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti, jer kad bi domaćin svaki put bio netko drugi, to bi bila sjajna prilika da se nogomet na pijesku promovira i popularizira u svakom kutku svijeta, jer ovaj sport to i zaslužuje. U ožujku ove godine trebao se održati i prvi Sand Football World Cup u Brazilu, na kojem je trebala nastupiti i Hrvatska, ali je zbog pandemije koronavirusa ovo natjecanje otkazano. Riječ o drugačijoj varijanti nogometa na pijesku, koja se uvelike razlikuje od FIFA-ine inačice ovog sporta. Naime, za razliku od FIFA-ine verzije u kojoj na terenu svaka momčad ima po pet igrača, u ovoj varijanti ih je šest. Na svjetskim prvenstvima pod okriljem krovne svjetske nogometne organizacije, igra se tri puta po 12 minuta, dok se u ovoj verziji trebalo igrati dva puta po dvadeset minuta. Treća razlika između dvaju oblika ovog sporta je i u dimenzijama igrališta, za Sand Football World Cup koristile bi se puno veće igralište. Ovo je trebao biti pravi spektakl, jer su za Brazil trebali nastupiti i njihovi nogometni velikani Rivaldo i Ronaldinho, što bi bio veliki mamac za publiku, a vjerujem da bi i mnogobrojne televizijske kuće bile zainteresirane za prijenos ovog natjecanja. Šteta što je zbog Covida-19 sve propalo, te se nadam da će se kad se situacija smiri, ovaj spektakl ipak održati, i da će obožavatelji ovog sporta diljem svijeta imati priliku vidjeti na djelu legende „selecaoa“, ali i da će se publika u Hrvatskoj pratiti naše predstavnike, koji se u ovom sportu još uvijek traže.
Post je objavljen 27.02.2021. u 20:02 sati.