Marketing
Superhik
Nema baš puno trenutaka u životu koji me još mogu natjerati da pustim suzu.
Isto tako me rijetko što još uopće može iznenaditi.
No ovih sam dana iskreno ganuta.
I skrivam suze ispod sunčanih oćala.
Suze radosnice.
One koje same poteku kad u nekom filmu pravda usprkos svim balvanima po putu pobijedi.
One koje same poteku već pola sata prije negoli će Ethan Hawke u filmu skupiti hrabrost, stati na klupu i reći : Captain, my captain!, pa kud puklo da puklo.
Toliko je ljudi stali u obranu ljudskog prava na kavu u kafiću po izboru diskrimimiranog premijera Plenkovića, da mi suze radosnice danima već teku.
U ime svih onih po svijetu rastjeranih, zbog pogrešnog spola slabije plaćenih, deložiranih, od djece iz uglednih obitelji pogaženih i inih "ih" u čije ime hrvatski Ethan Hawke nije dosad skupio hrabrosti stati na klupu i recitirati Walt Withmana.
Konačno je stigao i njihov dan.
Ajde dobro, ne baš njihov, no od nekuda se mora početi u borbi protiv fašizma, rasizma, nejednakosti pred zakonom, nepotizma, diskriminacije i inih zala.
Ovo je mali korak za čovječanstvo ali velik za Superhika.
Njegova je misija u Hrvatskoj završena.
Premijer konačno ima podršku svekolikog puka, osim ono malo riječkih pički, poznatih po, nećemo to nazvati mržnjom, prije neljubavlju prema svemu hrvatskome (a posebno prema Hrvatskoj demokratskoj zajednici), da sam izabere hoće li piti kavu s majmunima iz vlastite stranke ili pak s onima iz "lijevog" spektra.
No eto i u mom rodnom gradu ipak još ima onih koji se protiv mučkog nedomoljublja bore sami protiv svih.
Pa su premijeru skuhali kafu dok se kafići koje je sam zatvorio ponovno ne otvore.
(Slika je "pokupljena sa facebook-a i ne znam tko je autor. Molim ga ovim putem za oprost u kršenju autorskih prava, ovo mi je genijalno i morala sam objaviti.)
A sad...
Vrijeme za pravu iskrenu suzu...
Za voljenim gradom kojeg tko zna kada ću, i da li uopće, ponovno vidjeti.
Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko, otplovio negdje daleko.
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.
Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.
Najdraža Rijeko, pružam ti ruku, spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem, najljepšu pjesmu srcem ti pišem.
Mladost je htjela daljine,
luke bez tvoje topline
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.
Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata,
da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.
Najdraža Rijeko, pružam ti ruku,
spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem,
najljepšu pjesmu srcem ti pišem.
Rijeko dome moj.
(Damir Badurina : Najdraža Rijeko
Post je objavljen 26.02.2021. u 14:40 sati.