Mislim da je vrijeme. Predugo sam zatvorena u nekim svojim stanjima. Predugo sama sa sobom.
Gledam stvari iz svoje perspektive, cak i kad pokusavam pomoci drugima.
Prije sam nosila labirinte oko sebe, sad me stiti tek... Mjehuric sapunice na kojem se dogadja refrakcija i refleksija Svjetlosti.
A da konacno napustim i taj mjehuric?
Prihvatim, stvarno?
Povremeno se izbacim van sebe i promatram. U jednom razdoblju ucinila sam mnogo Dobrog. I mnogo Loseg.
Kad se sve zbroji, niti se ponosim, a niti zalim.
Mozda trebam odbaciti stvari koje me zadrzavaju?
Prokleti Ego. Razapeti ga, jednom zauvijek?
Zivjeti Ljubav, bez trazenja da mi se vrati.
Platila sam svoje dugove.
I nitko mi zapravo ne duguje nista.
Vrijeme je. Idem korak dalje.
Post je objavljen 25.02.2021. u 20:15 sati.