Ajme majko mila, zaboravio sam koliko je teško raditi. Zadnji puta sam radio čini mi se prije 5-6 (7?) godina i to u dućanu u kojem sam bio više koncrentriran na dilanje nego na posao za koji sam dobivao plaću.Ali sad..komunalno poduzeće..veliki smrdljivi kamion..kante od 10 do 40 kg koje ručno dižeš..i nikad kraja... Ali dobro, plaća je izvrsna, na smrad se čovjek navikne a i spavao sam i furao se na mjestima koje smrde gore od ovog, kante i posao su teški ali sve to su mali problemi, veći problem su ljudi (a ja kao introvertna osoba ne pridonosim tome da se odnosi poboljšaju), 85 % njih su vlaji došli iz neke pripizdine, ima 15 % cigana (ne volim cigane, još nisam upoznao poštenog Roma), svi imaju najviše osnovnu školu tako da se u interakciji s njima osjećam kao jebeni Einstein - ja, koji ne znam interpunkcijske znakove i hrvatski jezik općenito, osnove matematike, kemije, fizike itd (jedino sam iz povijesti imao 5 - nebitno ali da se pohvalim). Vozači su više u hijerarhiji i ako to mogu izbijeći ne druže se sa radnicima, jer ipak su oni položili vozački ispit A, B & C kategorije! Ponašaju se kao da imaju 3 doktorata a ne
da su uspijeli naučiti gdje je kuplung, kočnica i gas. Mene su odmah uhvatili na zub kao bogatog tatinog sina (koji radi kao smetlar?!?), purgera (djelomično su u pravu), i nekoga koji je došao preko veze (vjerojatno je netko htio ubaciti svoga sina začetog sa svojom sestrom, pa mi to zamjera). Ali ok, ne mogu mi reći ništa što već nisam čuo.. Radim, držim se po strani i držim svoju veliku gubicu zatvorenu. Najviše me iznenadilo koliko me ljudi zaustavljalo dok sam radio i pitalo da li komunalno traži radnike. Svaki drugi dan barem jedan čovijek. I među njima je dosta mladih ljudi, a kad kažem mladih onda mislim na stvarno mlade ljude od 20-25 godina. Što se tiče moga psihofizičkog stanja i stanja u kući..pa...Stanje kod kuće je nepromjenjeno, punac priča sa mnom samo kada mora, a punica niti tada. Što se mene tiče pokušavam ostati zaokupljen što je više moguće. Dižem se u pet, počinjem raditi u 6 pa do 14 h, dođem kući istuširam se, sa Marijom napravim domaću zadaću za taj dan pa idemo sa Lisom (psom) u park. Ali kada se idem odmoriti, kada Marije nije doma, kada sam sam sa svojim mislima onda počinje, javljaju se stotine glasova iz stotine grla, iz dubine stostruke mi svijesti, kako je to najbolje opisao Tin Ujević. Tko god kaže da ovisnost nije bolest, očito nikad nije bio ovisan. Počućam svaki dan svoje Subutexe, popijem Xanaxe i Lyricu prije spavanja ali..to nije to. A Subutex blokira samo opijate a "prika" iz Zagreba mi je javio da je došao pravi meth, ne ono smeće što se kod nas prodaje pod to, nego pravi kristali. Dostavit će mi uzorak od pae grama ako sam zainteresiran.. I onda kad sam tako sam sa svojim mislima počne opravdavanje: Pa samo par puta (iako znaš da se nečeš i ne možeš zaustaviti samo na par puta), mogao bih zaraditi dilajući i kupiti Mariji to i to (iako ima sve što želi).. pa onda kažeš NE, ne smijem tom cestom ponovo, po stoti put krenuti jer ovaj puta ču SIGURNO izgubiti sve do čega mi je stalo (još čekam da mi socijalna služba dođe na vrata zbog zadnjeg "incidenta"), reci NE! Pa primim mobitel da će ga nazvati, pa ga u zadnji tren odložim. Pa se počnem tresti i znojiti.. Kao da se dvije osobe svađaju u meni ali ono što je stvarno nevjerojatno je to što u tim trenucima zaboraviš sve ono loše što droga donosi (krize, dugovi, zatvor, gubitak obitelji itd) a sjetiš se samo dobrih stvari (prekrasnog osjećaja kad ufuraš dobar dop, sjajnog seksa na koki, osjećaja ljubavi na MDMA-u itd.). Zato sam sad i počeo ovo pisati jer su se dva Loua svađali da li uzesti ili ne uzesti. Zasada pobjeđuje samo reci NE Lou ali za dlaku. Nemam nikoga ni za razgovarati o tome... Znam samo narkomane i mame iz Marijine škole. U Zagrebu su bili Anonimni narkomani (ne znam jel još postoje) i bio sam jedan put tamo kada sam bio 2 mjeseca čist i tamo se prodavalo sve vrste droga i naravno tu večer sam ponovo počeo.. Razmišljam da odem u crkvu, iako nisam vjernik, da barem nekome kažem što mi leži na duši.. I ovaj blog sam počeo pisati da olakšam dušu (zamišljam one koji su iz znatiželje kliknuli na ovaj post, kako kažu - o čemu ovaj idiot baljezga :-) )
P.S.
Ako znate negdje u Splitu i okolici gdje se ljudi skupe i samo pričaju o ovisnosti (a da nije na Firulama,bio bih Vam zahvalan)
Vaš Lou
Post je objavljen 25.02.2021. u 14:27 sati.