Mrtvac na Madeiri
Noćas nisam nikako mogao spavati.Muči me ta tema jer ustvari i ne znam što bih napisao,pa u glavi cijelu noć slažem početak,sredinu i kraj,a ne radi se o krimi romanu,niti o ljubavnom,niti o hororu,premda se bliži noć vještica,naprosto se radi o povijesti,a to nije lako opisati,pogotovo onu povijest koju smo popušili,proćerdali,zarajtali,propustili i prekasno sjedamo još uvijek na vlak i nije samo vlak prema jugu,premda jesmo na južnim granicama Europe i dan danas.
Iz tada i danas za svjetske pojmove malog Zagreba,donosile su se za hrvatsku povijest uvijek čvrsto donesene krive odluke,potpomognute domaćim izdajicama koji su se uporno borili protiv tekovina naše revolucije.Naši su se dali spolno analno općiti u svim pozama,tako da bih ja ipak pitao Indijce tko je napisao Kama sutra,jer nama sutra ne dolazi,ali prekosutra nam se stalno udara u glavu i gornju i donju i onu pozadinsku.
Kronološki mi je nekako najlakše sve to skupa složiti,a kako je nogomet svakome najjasniji onda je rječnik tu i nepotreban,samo nešto kratko napišeš i daš brojke,koliko je pogodaka udareno u naš gol,odnosno autogol.
1102 godine pacta conventa Hrvatska – Mađarska 0-1
Nazvana i Qualiter čuva se u Budimpešti :
Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae
"Kako i kojim sporazumom su se predali Hrvati kralju Ugarske"
1.1.1527. Naši su se prošlu noć – Novogodišnju tak nalili da su igrali jako loše te su od strane austrijske momčadi popljugali ravno 0-1
Neka zna vaše veličanstvo da se ne može naći da bi ikoji gospodar
nasilno okupirao Hrvatsku, nego da smo se nakom smrti našega (...) zadnjega kralja
Zvonimira (...) slobodnom voljom priključili svetoj ugarskoj kruni, a nakon toga, sada, vašem
veličanstvu«
1671.godine na prijateljskoj utakmici u Bečkom Novom Mjestu izgubili smo od i opet od Austrije 0-2.
Pušili smo tako utakmice redom sve do one 1918 godine kad su nam ga nabili tako da je to boljelo sve do 1990.godine kad smo ovaj put izgubili od domaćih što traje sve do dana današnjeg.
29.10.1918 godine Hrvatski je sabor raskinuo sve državotvorne veze sa starom Austrijom,ali mu se isto tako žurilo zakopati i prikloniti se kneževini Srbiji,a jedino dobro što se s time dobilo,jer je Srbija već u prvom poluvremenu uhvatila dobar ritam igre i prisvojila Hrvatsku ko pokrajinu ,jest to da su Hrvati konačno dobili pravi naziv „ Guske u magli“.
Ja premda žalim za carskom kućom koja je nestala sa svjetske pozornice kao vladajuća,ipak ne dozvoljavam sebi intimiziranje sa poviješću,jer bi to bilo nisko i nikako ne bi zadovoljilo moje kriterije,a pokušavam biti uvijek objektivan.I sada na red dolazi ono zašto nisam mogao spavati.Kako da spavam,kad je povijest toliko široka,toliko uska,toliko strašna i teška i kako da objasnim sebi i drugima i kako to napisati i složiti a da tekst ne traje ko povijesna knjiga kronološki poredana,jer bih mogao pisati danima i noćima.
Kako je vrijeme Svisveta ,odlazaka na groblje,onda je najlakše jedno vrijeme pokopati,otplakati i krenuti dalje,no,ta ista stvar historija vraća se i vraća i kao da nas taj duh predaka i prošlog vremena ne napušta,a badava svim egzorcisti kad se taj Duh ne da nikako poslati u bijelo svjetlo i zauvijek smiriti.Mi nekako volimo plakati nad prošlošću i nikako se ne damo krstiti u sadašnjosti.
Pa mrtvimo opijelo ,a živima život:
Mrtvac na Madeiri
Rođen da bude sretan otac radosne obitelji,a prisiljen da postane poglavica jednog carstva u propadanju.Karlo von Habsburg podsjeća na Katarinu Howard,petu ženu Henrika VIII koja je na stratištu,podijelivši krvniku zamoljeno oproštenje,uskliknula : Umirem kao kraljica,ali koliko bih radije,da mogu umrijeti kao supruga Culpepera!.
Sve činjenice govore u prilog kao dokaz da bi Karlo von Habsurg,posljednji austrijski car i kralj,ne popevši se na prijestolje svojih predaka,postao vrlo dobar muž i uzoran otac,možda i u korist same povijesti.
Prošavši Bospor u zadnjem putovanju i vidjevši Carigrad,koji ih je u svibnju 1918 godine dočekao kao moćne saveznike,carica Zita i car Karlo,našli su se 19.studenog 1921 godine na Madeiri.
Godine 1922.1.travnja,samo četiri mjeseci kasnije u potpunoj bijedi,onaj koji je naučio na raskoš Šenbruna,zadnji Austro-Rimski car i Hrvatsko –ugarsko-češki kralj Karlo von Habsburg,zauvijek napušta ovaj svijet i povijesnu scenu jedne od najmoćnijih carevina i kraljevina Europe.Umire od influence u vili Quintadomonte,koju mu je ponudio kao ljetnju rezidenciju neki bogati Portugalac,a u koju se on ,jer nije imao sredstava da plati račune hotela Viktoria preselio već koncem veljače.Vila nije raspolagala potrebnom infrastrukturom,na brojne stanare imala je samo jedan WC.
Car je štedio na maslacu,jeo meso jednom dnevno i došao do zaključka da može uštedjeti sasvim finu svotu novaca ako ne pije kavu.
Oslabjeli car,već pod zagrljajem smrti na zadnjoj ispovijedi pozvao je tada malog 10-godišnjeg princa nadvojvodu Otona,koji je morao prisustvovati podijeli sakramenta imao je još samo toliko snage da šapne malom Otonu : Žrtvuj i ti svoj život za dobro svojih naroda,kao što sam ga i ja žrtvovao...
Mrtvo tijelo pokojnog cara Austrije bilo je izloženo četiri dana u vili Quinteado Monte.U malim kolicima na dva kotača jedan sobar i jedan Austrijanac,otpremili su mrtvo tijelo cara do crkve.Za čednim kolima išli su „car“ Oton,Carica Udova Zita i neki mještani.Lijes je bio pokriven starom Austro-ugarskom zastavom.
Post je objavljen 24.02.2021. u 21:02 sati.