Čuđenje i znatiželja… titrav nespokoj u kojem pronalazim mir… volim postavljati pitanja sebi i drugima… iako mnoge riječi koje izgovaram nemoju određeno značenje volim se igrati riječima… iako su neka osjećanja neopisiva i neizgovoriva volim se čuditi toj bezimenoj bujici nutrine… često pokušavam prevrednovati ustaljene vrijednosti… važem težinu misli… mjerim kakvoću sanja… određujem količinu osjećaja… kakvoća je vrijednija iako je njena vrijednost često nemjerljiva, a količina se pretače u znakove putanje među polovima nutarnjeg neba… među sazviježđima se vrtlože sjećanja… uspoređujem njihova značenja… neka odbacujem… neproduktivna su… kovitlaju minus i minus i rastaču se u sjene koje nestaju dotaknute svjetlosnim zrakama… volim ovojnice koje svjedoče snagu magneta… iskre energiju… sjedinju minus i plus u protočnost valova i čestica nutrine… čudim se toj ljepoti koja šalje misli u nedohvatne daljine i vraća mi predivne slike nepoznatih krajolika… nedotaknutih istina… kada zaronim u podmorje dodirujem santu leda… otapam zatomljena osjećanja… dozvoljavam im da me vrate u dane tugovanja i duševne boli… pristajem na raspadanje čestica postojanja… na nestajanje u znatiželji i čuđenju …
U beskraju mogućnosti koje nam mozak svojim neprekidnim radom nudi, leži i tajna onoga što nazivamo ljudskom naravi, karakterom, duhovnošću.
U glavi nastaje ljubav, mržnja, sjećanje, tu nastaju tuge i strahovi, pamćenje, spoznaja i doživljaj, kaže nova znanost o djelovanju mozga izaziva čuđenje i potiče me na razumjevanje te izjave.
Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi?
Šta mi osjećamo kada milujemo dragu osobu, svoje dlanove ili je to pak njegova koža?
Šta osjećamo kada nam se usne spoje?
Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
Tvoje usne dio mene,
ruke u klupku neznanja
zapletoše stvarnost u
klupko snova.
Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
tvoje usne
ozon sreće,
a nebom je klizila ponoć
šireći miris
navlažene svile.
Gdje se nalazi okus čokolade? U čokoladi samoj ili u mojoj glavi? Zašto ne volim čokoladu? Zbog njenog okusa ili zbog neke nove sklopke nastale okusom čokolade u mojoj glavi?
Noćas je vjetar odsvirao requiem
ugasio zadnji lumin na oltaru želja
i prosuo pepeo nedosanjanih snova.
Noćas sahranih boli
na groblju bezimenih osjećaja
na horizintu kliknu zora
slaveći Fenixov let.
ne volim suhoparnosti i jednoumlja… u njima nema čuđenja i znatiželje...isprazno nabrajanje osjećanja bez pokrića… bez vatre početka… bez kronologije porijekla… bez išta u postojanju ništa… horror vacui… zamrznuta uvijek ponavljajuća praznina… volim čuđenje i znatiželju, taj titrav nespokoj u kojem pronalazim mir…
Izazvana čuđenjem i znatiželjom najveća revolucija dvadeset i prvog stoljeća će se događati u ljudskoj glavi... rekli su znalci.