Nakon napornog dana otvorim blog i vidim komentare Mirčeta. Malo je reći da sam ljuta, zato se na ovaj način obraćam dotičnom gospodinu.
U mom životu, pa tako ni na mom blogu, nema mjesta mržnji i netrpeljivosti.
Vjerujem u čovjeka. Vjerujem u ljude. Isto tako, ljude ne dijelim po boji kože ni po vjerskoj pripadnosti.
Ne volim svađe ni vrijeđanja. Ne volim podjele. Kako dijelim ljubav, tako i tugu dijelim. Čovjek je čovjek. Život je život.
Gospodine Mirče, biti domoljub, voljeti svoj narod i svoju Domovinu pokazuje se na drugačiji način, a ne vrijeđanjem drugih ljudi, njihovih stavova, mišljenja i opredjeljenja.
Već sam puno puta pohvalila poeziju Tvojim Miljevcima, tvom rodnom kraju. Tako se voli Domovina, tako se pokazuje pripadnost.
Moj muž je dragovoljac Domovinskog rata. Kad je rat završio, kad je pušku ostavio, rekao je kako je rat gotov i da treba živjeti dalje. Nikoga ne mrzi, nikoga ne vrijeđa, nikad nije učio djecu na podjele prema vjeri i vjerovanju.
Onaj koji je probao miris baruta, svojoj djeci i svojim unucima, neće isto poželjeti.
Ako misliš vrijeđati i omalovažavati moje blog prijatelje i mene- lijepo te molim, moj blog zaobiđi.
Zato, gospodine Mirče, na moj blog uvijek si dobro došao s lijepom riječi.
Znaš i sam da se samo lijepo-lijepim vraća.
Post je objavljen 23.02.2021. u 22:55 sati.