"Danas su nam u javnosti potrebni ljudi nade, odvažni ljudi. Oni koji traže sigurnost nikad neće uspjeti, ziheraši, nikad neće uspjeti. Čovjek i ne može biti siguran, ne zna gdje ga čeka smrt ili neka nesreća. To su stvari koje ne ovise o nama, mi nemamo sudbinu u svojim rukama, ne raspolažemo zakonima prirode ni svemira, nemamo vlas nad smrću i bolestima, ali nam ostaje Božja providnost. A, od Boga ne dolazi nijedna recesija i nijedan neuspjeh. A, da se oslonimo na Njega, možemo biti sigurni da će mo sve preživjeti i uspjeti. Samo ljudi nade danas mogu zapravo uspjeti i samo su oni sretni, smiju se i puni su humora, oni ne govore negativno. Samo ljudi nade mogu danas vladati u svijetu i preobraziti društvo". (dr. Tomislav Ivančić)
Na ove riječi istine dr. Ivančića odgovaram svojom pjesmom - Ljudi nade:
Ljudi nade
Dolazi bol i patnja što ju prati
utihne osmjeh a tuga se vrati
umor zastane sred ove ljepote
ljudi nade sve ka dobru vrate
Nitko ne zna granice do kraja
gdje ga uspon pad il rana čeka
vrijeme teče ka mramorna rijeka
čovjek nade uz osmjeh nas čeka
Život nade ne predaje se tmini
daje pogled suncu na visine
čovjek nade gradi mirnu luku
u zvijezdama traži Neba ruku
Dolaze im boli, a patnje ih prate
utihne li osmjeh a tuge se vrate,
kad sve stane sred ove ljepote
ljudi nade sve s ljubavlju vrate!
Post je objavljen 23.02.2021. u 11:24 sati.