Marketing
RIP, Sarač
Nikad nisam bila za neko ozbiljnije bavljenje sportom. Radije sam čitala i slušala bratove ploče. Sjećam se kako me naš profesor tjelesnog nagovaro da se bavim rukometom, da probam stat na gol jer sam bila visoka; probala sam, pogodila me lopta par puta i to gadno i ja sam odustala. Nosila masnice od jebene lopte jedno tjedan dana šta na rukama, šta na nogama.
Al sam zato navijač par ekselans. Nema tekme naših reprezentacija koju ću propustit. Opskrbim se rekvizitima - znači čips, koja limenka pive, cigarete i dva upaljača ( ako prvi crkne da se ne moram dizat, da ne ureknem rezultat ) i urlam da me čuju i susjedi preko puta. Ponese me, šta da radim.
Dobro se sjećam utakmice naših rukometaša za zlato na Olimpijadi u Atlanti 1996. Igrali su protiv Švedske, koja je tada bila nedodirljiva. Na poluvrijeme su naši dečki otišli sa mislim šest golova prednosti; bio je to svemirski rukomet, a ja sam do poluvremena već promukla skroz. Nije da su me mogli čut kako navijam, al nema tu pomoći - urlaš jer ti je to antistres terapija zbog mogućnosti da izgube.
Tijekom drugog poluvremena sam se takva promuknuta namrtvo posvađala sa ispaćenim supružnikom, jer su naši dečki počeli gubit a on je nabrajo i nije se gasio, jer da će papci izgubit dobivenu tekmu. Pa sam u jednom trenutku rekla - slušaj, sad je dosta gnojidbe; il začepi i gledaj il odi spavat. Živ sa trosjeda otić u šlafcimer nećeš nastaviš li srat. Biće sam bila uvjerljiva, il ga je možda prepalo režanje kojim sam jedino mogla pričat jer se stvarno uvrijeđeno digo i otišo spavat. U završnici za infarkt dobili smo Šveđane sa jednim golom razlike, i ja sam toliko vrištala da sam iduća dva dana bila skroz bez glasa, znači slike ima - tona nema. Pa sam dušu isplakala gledajuć slavljeničku gusjenicu naših dečki na terenu i dodjelu odličja i slušajuć himnu.
Jedna od najupečatljivijih fotki mi je baš ova, Zlatka Saračevića kojem Šveđani trgaju majicu dok puca. Bio je strašan vanjski pucač, jedan od onih koji se pamte za sva vremena.
Olimpijski su pobjednici još od antičkih vremena ovjenčani slavom i besmrtnošću. Tako je i Zlatko otišao u vječnost, ovjenčan zlatnim olimpijskim odličjem i ljudskošću koju je pokazivao na terenu i izvan njega.
Hvala mu, za svaku kap znoja koju je prolio i za svaki udarac koji je tokom igre primio. Za trenutke radosti koje nam je pružio svojom sjajnom igrom.
( photo by Twitter )
Post je objavljen 22.02.2021. u 19:21 sati.