Marketing
Vrnograč
Vrnograč
Stislo se tog jada kamenog blizu Hrvatske,da zajedno tvore štit od svakoga tko bi pokušao makar i na tren poremetiti mir kraljevine i premda ih je sudbina u naše vrijeme odvojila ,ali ih rastavila nikad nije,pa tako svi ti gradovi još uvijek čekaju svoj poziv na mobilizaciju,kako bi i opet stvorili zid obrane i odbrane rodu svome,te se tako gledaju dobro pazeći jedan na drugoga.
Nema vitezova ni konjanika,nema štitova ni lumbardi,samo psi lutalice i pokoji znatiželjnik svrne na njega,jer previše je briga u životu iovako,da bi se na tu starinu dalo makar i mig.
Vranograd,Vranograč ili danas Vrnograč znatna je starina na maloj uzvisini iznad sela,na samo litici.Opasan je uskim dolinama,a oplakuje ga potok Vranogradski.Bez vode se ne može ni grad braniti.
Ima on svoju kulu i zid,a ta kula zidana je je na četiri ugla.Ispod grada džamija,dućani ,život novog doba.Postojao je i bunar i natpis neki kojemu se trag izgubio odavno,da nas upravo on,natpis odvede u putovanje povijesti.Gospodar tog grada bio je Vranić,a turci zarana znali za njega,pa im je on bio trn u oko.
Jedna od legendi kaže da ga je gradila djevojka Vrana – kneginjica – a stanovala je ona u Bužimu,a bila je sestra Soke Sokolovačke.
Po popisu 1885 godine navodi se da je u Vrnograču bilo 215 kuća 1519 stanovnika,a od toga 1484 Muslimana,28 Pravoslavaca i 7 Katolika.Uz taj grad nedaleko leži i grad Podvizd i u oba ta grada naselilo se godine 1689.nekoliko bjegunaca iz Like,a u Podvizdu su od starine Ličani : Husidići,Šakenovići i Šidići.
Moram ovdje isto tako istaknuti i pleme Krešićko,koje ima svoj iskon od glasovite braće Kreča,Kupiše i Raka,koji sa drugim hrvatskim vitezovima 1242 godine nadvladaše Tatare u Hrvatskom Primorju.
Kada je Bela IV od straha pred Tatarima pobjegao na hrvatske otoke,bio je jako zahvalan Hrvatima,što su mu spasili život i krunu,pa je obilno nagradio pravicama mnoge hrvatske gradove.Poveljom od 1264 godine učini Bela IV junačku braću plemićima i kraljevskim dvorjanicima,nadarivši ih posjedima oko Topuskoga,te posjedima na području Podvizda i Vrnograča.Za darovane zemlje bila su braća jedino dužna poslati tri konjanika u kraljevsku vojsku,i to samo ako bi ban na to pozvao.Od svojih posjeda imali su zajedno davati desetinu samostanu topuskom.Držali su braća svoje posjede brižno i svaki novi vladar potvrdio je njihove pravice,pa u tako pomislili da se mogu otresti i davanja opatiji topuskoj,ali ih godine1430 ban Fridrich Celjski prisili opet na davanje.
U vrijeme turskih osvajanja,a i protiv domaćih silnika podigoše braća Krešići 1456 godine i kamene gradove – Podvizd i Vrnograč.
Mnogi vladari i banovi prošli su ovuda u borbi protiv Turaka ali i domaćeg plemstva,koje je pohlepno sebi željelo prisvojiti posjede Krešića,a u 15 stoljeću bili su to Frankopani,pa Tumpići od Zečeva,Vojkovići 1503 i Mađar Bornemisa,a 1522 godine banovi Alapić i Baćan,ali nikada gradove dobili nisu.
Ratni događaji ipak su utjecali na ovo područje,pa i na samo pleme i gradove Krešića,pa tako Malkočbeg porobi i popali oba grada,raseli Krešičko pleme 1553 i 1558 godine,au ožujku 1560 godine dođu u Vrnograč Turci iz Novoga,popale sve kuće i zarobe mnogo ljudi.Nastade borba u osvajanjima i vraćanjima tog područja u nekoliko navrata pa se spominju ovdje čete Nikole Zrinskog,kapetana Ivana Lenkovića,koji Turke razbiju i povrate sve skupa,te ljude oslobode,no kraj nije bio još na vidiku,jer su turci nahrupljivali i zauzimali grad.Godine 1577 osvooje grad ponovo Turci,ali ih već 1578 rastjera knez Khevenhueller.Nakon što su pali hrvatski gradovi u turske ruke,odlučilo je ratno vijeće u Grazu grad razoriti.
Tijekom stoljeća stalne su borbe oko Vrnograča,ali nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699 godine ,ipak ostane grad u rukama Turaka,a stanovništvo koje nije pobjeglo biva islamizirano.
Spomenut ću uz ove ruševine,možda samo jednu zgodu koja se dogodila u Podvizdu 10.07.1845 godine kad se zbio posljednji okršaj među Turcima krajišnicima i hrvatskim graničarima.Tadašnji banski pukovnik,i kasnije hrvatski ban Josip Jelačić,htio je osvetiti jednog dječaka,koji je u rijeci Glini hvatao rakove,a jedan ga Turčin nemilosrdno iz kubure ubija.Ne dobiviši Jelačić zatraženu zadovoljštinu,pošao je sa svojom pukovnijom prema Vrnograču i Podvizdu,gdje je popalio nekoliko kuća.Bila su tri odjela s kojima je Jelačić pošao,a jedan što je ispod Paunovca preko Gline prošao,dospio je nesretno u mjestu Oskoruši pod Podvizdom pokraj jednog mlina,a kako nisu poznavali tlo,ugrezli su u vodu i ne mogavši se kretati,poginuli su mnogi od turskog metka.I danas se u Podvizdu može čuti hvala kako su porazili Jelačića koji im se grozio neka mu ručak počnu spremati.
Post je objavljen 22.02.2021. u 06:32 sati.