Pregled posta

Bosanska Krupa

Stara uska cesta dovela me kroz klance koje pere Una i nigdje se nisam toliko ugodno iznenadio kao upravo baš u Bosanskoj Krupi.Ugodno malo mjesto,koje čuva stara utvrda-grad,tri vjere ravnopravne jedna uz drugu,tri bogomolje stisle se jedna pored druge i niti jedna drugoj ne smeta,nego diči grad.Kad se popneš na utvrdu-razvalinu puca pogled čitavim krajem.Stari je to grad,još od stoljeća 13-tog,mada se i prije još u 12 stoljeću spominju dva grada – Pset i Krupa.Bili su ovdje vrijedni oni vladari kojima imena više nema,i nisu toliko slavni kao oni Zrinski i Frankopani,ali njihovo dično ime,sa velikim posjedima skroz do Štajerske i Kranjske i duboko u Bosnu poštivali su i kraljevi,Babonići.
Još u vrijeme narodnih vladara oko godine 1072 spominje se ovdje kao župan Miroslav.
Legenda kaže ,kao i sve te legende,da je ovaj grad zidala djevojka Krupna u ono davno vrijeme,kad su u onom kraju još kraljevi stolovali i da je taj grad upravo po toj djevojci i prozvan,no ipak,legende su legende,ali je to mjesto dobilo ime po potoku Krupnici.Još u 16 stoljeću 1530 godine nalazimo na starim papirima dva grada što ga u svojim putopisima spominje Kuripešić.
Prvi je tu Krupu držao potkraj 13 stoljeća onaj Babo Blagonić,osnovatelj grada Blagaja,po kojem ti Baboniči uzeše svoj predikat – Blagajski.Da su bili moćnici onog vremena,potvrđuje povelja kralja Karla od godine 1300. Kojom on potvrđuje knezovima Ivanu,Radoslavu i Otonu dio Slavonije od Teutonije do Bosne,od Save do Gvozda,onako upravo kako su i njihovi pređi to držali skupa.
Bili su toliko moćni da se ondašnja politika niti povijest Hrvatske ne može mjeriti ,a da se ne spomene njihovo ime,pa stoga ih nalazimo kao možda najmoćnije velikaše 13 i 14 stoljeća.Od svojih dobara na godinu dobivali su 120.000 dukata,a u to doba to je bio silan novac,više nego što su ga primali i puno veći njemački knezovi.
Razdijeli su se Babonići na više loza-posjeda i njihova se moć može sagledati isto kao i moć kasnijih obitelji Zrinski-Frankepan.
Osnivač loze knezova Babonić Krupskih bio je Stjepan,sin Babe,a on se spominje godine 1294-1316 kao ban hrvatski.Oženio se on Jolantom ,kćeri bosanskoga bana Prijezde.Imao je petoro djece,a od njih ćemo napomenuti Pavla koji je imao neke razmirice oko posjeda sa kneževima Zrinskim,a isto tako i njegov sin imenjak Pavao imao je kasnije neke sudske rasprave sa Frankopanima,a poglavito nakon njegove ženidbe sa jednom od Frankopana.Poslije Pavlove smrti počeli su Frankopani svojatati Krupu za sebe,pa je došlo do suda između Babonića i Frankopana.Poslije toga dođe godine 1396 Krupa zajedno sa starim Oštroscem u ruke Vukca,bana bosanskoga.No kako nikada u povijesti mira i ovdje je bilo mnoštvo vlasnika,a među njima i oni Celjski,kojima je ovo imanje dodijelio kralj Sigismund 1429 godine (nostrum castrum Crupa ex altera parte Save).Poslije Celjskih dolaze ovamo Frankopani,od kojih se ističe pobožni Matija,koji i nije baš bio dobar susjed niti gospodar ovog kraja,pa se o njemu može naći podataka kako je svoje podanike mučio kojekako.
Poslije ovoga vremena dolazi ovdje kralj Matija koji ovo sve skupa daje senjskim kapetanima,poradi obrane od Turaka i koji su u tim gradovima držali svoje kaštelane,a sami su sebe zvali kapetani Krupe ,kako se da iščitati u jednoj listini iz godine 1487.,a posebno kapetan Petar Tarnik.Poslije kralja Matije Korvina ovdje dolazi njegov sin Ivaniš,mada i opet postoje previranja,no,on ipak ovdje ostade gazdom.Ivaniš Korvin daje Krupu svojoj kćeri Elizabet,a imanje Jamnicu,koja je pripadala Krupi poklanja svojoj ženi Beatrice Frankopanskoj.Nakon nekoliko godina dobiva ovaj grad kancelar kardinal Toma Bakač,a grad na čuvanje i uživanje povjerio je banu Ivanu Karloviću.
16 stoljeće donosi sa sobom i Turke koji osvajaju ovaj grad,a pismo kapetana Petra Farkašića ,poslano generalu Ivanu Lenkoviću ovo najbolje oslikava
Mrežnica 5.lipnja 1565 godine
Vzmožni i zveličani gospodine,služba moja ponizna da je preporučena vašemu gospodstvu,kako momu milostivom gospodinu.Neka zna vaše gospodstvo kako mi u ovu vuru dojde list od kapitana bihaćkoga gospodina Kronšala,kako je dotegnul k njemu u stražac iz Krupe,ki je mosta čuval i povidal je,da su Turci Krupu podseli.Zato,vaše gospodstvo,k tomu prigledajte,kako vas je najbolje Bog naučil,zašto oni siromasi,ki su nutreh,,od Boga i od vašeg gospodstva pomoći čekaju.
Obistinila se slutnja kapetana Farkašića „da ne bude ni Krupe ni njih,ki su u njoj“,jer pomoć nikako nije stizala.Ne možemo samo tako lako opisati junaštvo male čete od 28 momaka koja je branila Krupu od silne vojske turske vođene Mustafom Sokolovićem.Osvojenjem Krupe pribavi turskoj moći Sokolović-paša čvrstu podlogu za daljnja ratovanja prema hrvatskoj.
Nekoliko puta su hrvatske čete probale osvojiti ovo područje,pa nalazimo i raznih zapisa o tome,no nekako ću istaknuti događaj iz 1692 godine kada vojvoda Mihajlo Vidaković uhvati svatove i četu koja je pratila kćer krupskoga Ali-bega do vjerenika s bogatim darovima i mirazom,te u tom dvoboju koji je nastao nastradalo je oko 60 Turaka i zarobilo više odličnika krupskih.
Nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699 godine,nekako se ipak sve to smiruje.Prestale su navale hrvatskih četa na to područje.
Držao se taj grad skoro pa do današnji dana jer izvori kazuju da su još godine 1833 vršeni popravci na gradu,no danas je ruševina i čeka svoju tkoznakoju obnovu.

Post je objavljen 22.02.2021. u 06:29 sati.