Ako sam je osjetila,
osjetila sam je,
bol, tamnija od noći,
probila me oštrim kopljem
ispod desnog rebra
i bacila mrtvu sjenu
na crvenu ružu
moga svjetla.
Nije mi svanulo
jutro boje ruže
nije...
oči ne zrače toplinom,
a ispod Mjesečevih velova
prekrila sam probodeno mjesto
i stavila crvenu ružu na ranu,
da postane još crvenija.
slika: digital art
Nemir te najavio,
nemir te i odnio,
bilo bi dobro
probuditi mrtve duše
razasute po nebu
i zapaliti cijeli taj beskraj.
Upoznao si me,
potrošio zelenu boju
u nekom plavom snu
zatvorio vrata
i bacio ključ.
Pretačem sol
i dobivam more,
a iz mora izranja lice sjene
i baca dugu mrtvu sjenu
na moj život.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.