Danas sam nesto aktivnija. Umor je jos tu, blaga mucnina kad popijem jutarnju terapiju... Ali manje se tresem i stabilnija sam.
Izgleda da se brze prilagodjavam negoli sam mislila.
Psihicki sam... Svugdje, ali izvan opasne zone.
Popodne me muz izveo u soping. Iliti misiju nemoguce. Kupovali smo cipele, htjela sam nesto udobno i bez pete. Problem je u tome da sam zensko koje nosi broj 41/42. Talijanski kalupi, valjda 43 ne bi bilo dovoljno.
Uglavnom, nismo kupili nista. Narucila sam na kraju s interneta.
Ali smo zato kupili dvije torte i Nicorette. Dvije torte jer... Sutra je proslava rodjendana, rostiljat cemo vani. Odrekla sam se alkohola. Ne usudjujem se piti dok sam na pojacanoj terapiji. I Nicorette jer, da, pokusavam se ostaviti cigareta.
Shvacam da sam imala neke izrazito destruktivne obrasce i tu destrukciju vise ne mislim hraniti. Moje pusenje je bila mala doza samodestrukcije. Sad... Ne znam hoce li odvikavanje biti uspjesno, ali nije ni bitno. Bitan je taj prvi korak. Znam da je lose i znam da imam problem.
Sutra mi dolazi sestra s dvije male necakinje, tako da ocekujem kaos. Zadnji put ih je bilo posvuda. Jos kad nasa malecka prohoda, bit ce svakakvog veselja.
Uglavnom, skoro mozete ocekivati ozbiljnije tekstove, samo da si malo sredim misli... Ovo su vise dnevnicki zapisi i pisem ih bez strukture i nekog jasnog zakljucka.
Post je objavljen 20.02.2021. u 19:55 sati.