Otišle su mnoge legende,
korona je odnijela pre više
duša. Malih i veliki divnih
glasa, zgodnih stasa preko
nizina, krša, valova i brijega
i poneka kosa sjeda. Iskustvo
stoljeća, trag ostavlja svaka
pojedina osoba. Trgne riječ
do srca ona dira poput žice
gitare dok se s njom lagano
svira, to je ono neizbrisivo u
svakom od nas, legende su
vječno potražile spas.
R.I.P Đorđe Balašević
"Ne vredi nam brinuti deco. Sve je to zapisano tamo negde gore u zvezdama." Balašević
Volio je ispjevati o raznim mjestima pa tako i o Lijepoj našoj Hrvatskoj zemlji punoj raznih ljepota.. evo koji stih.
"Na stanici u Puli pod vrelim suncem leta
Sam čekao autobus i svirao gitaru
Tad sela je kraj mene i pitala dal smeta
I znam li dobar hotel u Rovinju il Vrsaru..."
I dalje s anđelima im pjevaj i koncerte kao onaj od 2001 što je sinoć prikazan na tv-u u areni u Puli, pamtit ćemo te svi,
kao legenda i dalje slušat ćemo te mi. Neki su više, neki manje poznavali te ali kroz rijeć i stih bitno je u srcu da ostane dodir tih.
Pratim riječi koje mi u srce stanu zato evo jedan od tih.. hvala i za ovaj stih. (citat)