U duhu prepoznavanja u nečijim pjesmama, identifikaciji sa likovima iz pjesama i njihovim pričama razmišljam, ovako kako se mnogi nalaze u Balaševiću (to Djole nikada nisam mogla izgovoriti jer me asocira da ono kad Mićo Dušanović Räikkonena zove Kimi, koda su skupa dočekali zoru oblokani u nekoj opskurnoj birtiji na kraju sela) u čijem bi se opusu ili pjesmi pronašla onako barem jedno tri četvrtine.
I kad izuzmemo Šal od svile, koji pokriva onaj dio vječite vodenjačke čežnje za slobodom uma i tijela i nepripadanja ničijim zastavama, ostaje mi, uz cjelokupni opus Zabranjenog pušenja jedino još Iztok Mlakar. O kojem bez veze da pišem jer ga većina ionako niti pozna niti razumije, mada je meni daleko bliži od Balaševića, mentalitetom i podnebljem o kojem pjeva, pa ću dalje samo o Pušenju.
Ono što nam se kao klincima činilo zajebancija, neki simpatični luzeri kojima se možemo dobro nasmijati, to su ti likovi za koje nakon svega shvatiš da su isti ti, ma kako se trudio od njih pobjeći.
Da bi vidio rahmetli babu Atifa, Ibra Dirku, Fikretu, lutku sa naslovne strane, onog što je rodjen tamo gdje je vuk domaća životinja, onoga s fildžanom viška i jebiga, samo trebaš pogledati u ogledalo.
Pa onda ima tako nekih dana kad bi ko Gigo Bosnić sjeo iza haubice pa za Koševo, za Vratnik, Maltu, za cijeli svijet punio kalibar 155.
Pa kad ležiš na dnu ko Pišonja i pitaš se kako neki mogu gore a ti i Žuga ni na more?
Jugo 45 davno je sprešan i već je izgnjilio u dalekom svijetu u koji si pobjegao s dvije kese najlonske.
Nedjeljom se ponekad sjetiš dana kad je otišo Hase.
Otvoriš širom prozore na neki novi Dan republike i neka čuju i vide tko je Walter.
Dok u kući gori svijeća pored ikone, ti ne vjeruješ što o pokojnima, sad kad se ne mogu braniti, pričaju nikome.
I tješi te najveća pravda u životu. Jer ama baš nitko se još nije vratio iz Bara, pa bio bos ili hadžija.
A opet, svom životnom pušenju glede i unatoč, još si u stanju odmahnuti rukom, reći Ozrenki da stavi bogati muziku malo tiše donese novu rundu i objasniš im kako nije ti on jarane, budala, nego defakto umjetnik.
I neka sve skupa jebe ko im pjesme piše.
Dodje Mercedes po njega I on ode.
Ja, ja
Ode u armoničare I posta popularan.
- Eno ga bolan, gled'o sam sliku, sa Brenom bio
S oba Halida se sliko.
Jel života ti. Jes majke mi
Čovjece, on je vuko curulu nosila bed da joj se zna prednja strana
I sad evo hoda I s ovom I s onom - Ozrenka
Daj nam bogati dvije pive I reci muzici malo tiše
- I nije mi nekako zadovoljan
Znam ja, dusevan covjek, ne da on da ga se darači, da ga daraču oni snimatelji - Oguliše ga -Čekaj Bil ti to dopustio?
Stani podji od sebe
Ali nije ni to.
Ne daju mu bolan da sevdah svira.
Raja traži veselo.
Tko ce slušat tudju muku.
Post je objavljen 10.03.2021. u 06:53 sati.