Marketing
Snovi su vječni
Posvećujem ovaj tekst romantičaru i prije svega izuzetnom čovjeku i umjetniku, kakvih bi trebalo biti puno više na ovom našem balkanskom prostoru....Đorđe Balašević je bio i ostao legenda, koja će zauvijek živjeti, kao i njegove predivne pjesme i mudre izreke...
Počivao u miru dragi Đorđe...
..........................................................
Mislim, da sam se rodila kao "teški romantičar"... Nikad nisam voljela noć...Budila sam mamu i izmišljala, hoću ovo, hoću ono, samo da ne spavam i da noć čim prije prođe...Sunce je bilo moj znak...
Bože dragi, što sam ja znala maštati...Bila sam, " najmaštavije" dijete na svijetu...Od bijelih cvjetova ljiljana radila prinčeve i princeze...Izmišljala dvorce u kojima žive i njihove razne avanture i događanja...Pročitala sam, valjda sve bajke koje postoje u knjižnicama...I onda, kad su se pojavile prve simpatije, one su živjele u mojoj mašti...Komunicirala sam s njima u mašti, za stvarnost nisam imala hrabrost, a pravila sam se važna, nezainteresirana...Kako sam samo tada patila, suze ronila ako me u prolazu nije pogledao, onaj koji mi se tada sviđao, a teško da je ikad stvarno znao...Šaptala sam mu zadatke iz matematike, krišom, dok je bio pred pločom i odgovarao, kako bi dobio što bolju ocjenu...Cijelo moje predpubertetsko doba, a poslije i pubertetsko, prošlo je u sanjarenju o princu iz bajki koje sam čitala....Taj princ nije trebao imati dvorac, ni bijelog konja, trebao je imati, ono nešto, što sam stvorila u svojoj mašti...Nije bilo važno jesam li ja bila u pravu i da li je to što sam zamislila bilo ono što je dobro za mene, koga briga, živjela sam od tih svojih snova i bila mi je puna i duša i srce...Imala sam ja i svog "princa"...Kažu treba živjeti punim plućima, bit će ti poslije žao za propuštenim prilikama...Nikad mi nije bilo žao, ni tad ni sad...I neće nikad biti...
Život me, nekako, igrom slučaja ili tako treba biti, opet, doveo u vrijeme u kojem živim iste snove, koji me ispunjavaju i pune dušu..Da li su oni samo snovi i moja fikcija ili imaju uporište u stvarnosti, da li je to važno...Oni me drže u vjeri da je život i pored svega čudo, oni su svjetlo u tami noći i nada da će sve dobro biti, a sve loše proći...Oni su svjedočanstvo da kad imamo snove, u kojim god godinama bili, nismo sami...Nikada!
Post je objavljen 20.02.2021. u 13:18 sati.