Odrasla sam uz Balaseviceve pjesme. Prva sjecanja koja imam uz glazbu je zbirka njegovih ranih hitova koja je svirala u tatinoj radioni uz buku sivacih masina.
Po jednoj njegovoj pjesmi sam navodno i dobila ime.
Danas necu stavljati njegove stihove na svoj blog. Necu staviti ni njegove pjesme na svoje drustvene mreze.
Necu jer... Nije moj tip oprostaja.
Godinama sam slusala njegove pjesme, nekima znam svaku rijec, kao srednjoskolka sam se verala po zidinama Starog grada i zaradila prehladu da bolje vidim i cujem njegov nastup na Spancirfestu. Bila je noc za pamcenje.
Desetci tisuca ljudi, svi pjevaju u glas. Zelim zadrzati to sjecanje, iako sam zanrovski presla na drugi tip glazbe. I... Ne zelim osjecati tugu i gubitak. Svi mi, koji smo ga ikad, u bilo kojoj fazi, slusali, imali smo prilike prepoznati rijetke, bratimiti po pogledu, sluteci da isto sanjamo...
I mi smo dobili... Nismo izgubili. U nasim srcima jos uvijek zivi. U svjetlosti, koja se siri.
Plovi nebeskim ravnicama, Djole.
Post je objavljen 19.02.2021. u 20:12 sati.