Ako Te nosim u srcu
i pustim Tebe samu svim Tvojim tokovima
i pustim pticu Tvoje neizbježne slobode
iz krletke moje posesivne mladosti
Ako Te nosim u srcu
sred ovih dana istkanih
od mene neiskrenog
sred ovih sati jada
sred bijede lica i varalica
Ako Te nosim
u noćima neispisanih papira
i stihova koje
za vratom
nevidljiva i brižna kao i uvijek
jezovito savjetuješ
Ako Te nosim u srcu..
iskrenošću lavice dok
liže mladunce...majke što je imala pravo
preživjeti đungle i nebodere
Ako Te nosim
u sjećanju na pokret veselih očiju
i riječito Tvog tužnog pogleda
u sjećanju na samo jedan jedini šareni osmjeh
nad ovim mrtvim osmjesima sivih epoha
Ako Te nosim u srcu
puštajući Naše male i neostvarene
kuglice Sna
ka mističnim rijekama ,
a rijeke ka snovidnim oceanima
Ako Te nosim
dok padam u hladnoću prijelaza
u tišinu bez vatre
bez želja ,bez boli ,bez sjećanja
Ako Te nosim u srcu
i prije Kraja ovom Dolinom suza
Ako Te nosim
bez okretanja..bez odustajanja
umrlu na rukama odavno umrlog
Tvoju Sjen...
Ako Te nosim na bijele obale one strane
gdje su sve one dobre duše
u nama zapečačene smrču
Eh...onda se nasmješim saznanjem da ću Te i
mrtav mrtvu pronaći
Post je objavljen 19.02.2021. u 13:42 sati.