Koliko ste se puta zapitali kako neka žena sebi dozvoljava godinama biti nečija ljubavnica, bez da jednom popizdi do kraja i odjebe famoznu ljubav svog života?
Lastan ni Žuži Jelinek nisu nas po tom pitanju doveli dalje.
Ok, Žuži nam je objasnila samo onaj dio zašto kiflica završi u drugoj pećnici, no svejedno to pećnici ne pomaže da se stvari brže odvijaju.
Ili da se uopće odviju.
Pa onda život rezervne pećnice protiče u čekanju da se svi sastojci pravilno izmješaju u pravo vrijeme.
A pravo vrijeme je uvijek negdje u budućnosti.
On bi se rastao ali dijete mu je trenutno bolesno pa sad nije pravo vrijeme.
Kad dijete ozdravi, bi on, nije pitanje uopće ali...
Dolazi Božić, ne bi bilo lijepo obitelji uništiti praznike...
Iza Tri kralja bi on, ali šteta da propadne skijanje...
Onda bi on ali na poslu je trenutno jebeno, kad završi projekt...
Pred Uskrs bi on ali...samo još da ofarba jaja sa ženom...
Pa bi on ali...
I tako dodjemo do slijedeće sezone prehlade, novog Božića, gužve na poslu...
A godine idu...
A ona se još uvijek nada, da će jednog dana doći pravi trenutak i prva pećnica će krknuti na ovaj ili onaj način.
Tako je i sa lockdownom i opravdanjem njegovih vječitih produženja.
Nakon Sisvetih ostat ćemo 3 tjedna doma da ne bi ugrozili Božić i druženje s obitelji. Brojke moraju pasti, inače će zdravstveni sistem biti preopterećen. Ali ako sada tri tjedna ostanemo doma...
Nakon 3 tjedna zatvorili smo trgovine da bi, budemo li savjesni, možda mogli slaviti Božić sa užom obitelji.
A budemo li dobri i budemo li slijedlili mjere možda na moment u Novoj godini ugledamo i Štrumpfove.
Brojke su se u Novoj drastično smanjile, kako pozitivnih tako mrtvih i oboljelih, svi su se nadali labavljenju mjera.
No...
Uspjeh je donekle postignut ali još nije dovoljan za labavljenje, štoviše, treba pojačati mjere.
Ako sada ne samo ostanemo doma, nego u krugu 15 km i to samo danju, moguće je da ćemo za Uskrs moći ne samo slaviti, nego i otputovati do susjednog grada bez "valjanog razloga".
A možda se uspijemo i ošišati.
Ostali smo doma, nismo šetali izvan kruga i zaboravili smo kako izgledaju zvijezde jer noću ne izlazimo niti iznijeti smeće.
U medjuvremenu izgledamo ko Dude u supermarketu, no nema veze, wir schaffen das!
I sad...
Uspjeh je postignut, "incidencija u 7 dana" je pala ispod 50.
Ali...
Stigli mutanti...
A oni se brže šire...
Pa broj treba pasti ispod 35...
Ili bolje ispod 10...
Što je u malim mjestima matematički nemoguće, budući se broj mjeri po formuli:
(broj pozitivnih/ukupan broj stanovnika)*100000.
Dakle uzmimo primjer mjesta sa 2500 stanovnika i jednim pozitivnim. Incidencija u 7 dana iznosi u tom slučaju:
(1/2500) x 100000 = 40.
Kada će mjesto sa 2500 stanovnika, dakle, izaći iz lockdowna?
Dobro ste izračunali.
Dok se god barem jedan stanovnik bude pozitivan - NIKADA!
Ovih dana već su najavili da Uskrsa izvan kruga 15 km neće biti.
Jer...
Ne možemo sada kad se broj spustio ispod 50 ugroziti uspjeh koji smo postigli tamo nekim nepotrebnim Uskrsima.
I tako...
Sve više mi se čini da ćemo svi skupa ostati vječite ljubavnice ovih koji nam kroje mjere.
I popravljaju pokvarene pećnice aman taman toliko da ih ne bace jer je šteta baš sada kad su se rezervne već na sve to navikle...
A nada da će se prva pećnica zauvijek pokvariti ionako umire zadnja.
Dražen Zečić : čini mi se da bih i ja dao pola života svog....
Ja : ne čini ti se.
Post je objavljen 18.02.2021. u 11:07 sati.