Zapravo ne znam što hoću. Osjećam neki nemir dok u zraku slutim proljeće. Ne komuniciram s previše ljudi, ali imam osjećaj da priroda priča sa mnom. Hladna je večer, dosadan tv program, pas se uvio oko sebe, neće ni on unutra, leži ispred vrata i valjda i on osluhuje prirodu.
Ponekad mi nedostaje On. Od kad smo rekli jedno drugom da ipak nismo ono što smo tako dugo vjerovali da jesmo, ne znam ništa o njemu, što je još i najbolje od svega. Da nije ova situacija s covidom ne bih ni brinula. Bar tako ubjeđujem sebe. Mnogo puta vratila ga je k meni strast koju nije ni sa kim mogao naći. Ali naći će je jednom, to sam mu uvijek govorila. Namjerno ne kažem "ljubav", jer ljubav bi trebala biti nešto drugo. Ali od kud ja da znam, nisam expert za ljubav, više sam stručnjak za nerazumne odnose, u njima se lijepo snalazim.
Taman završila kavu s mlijekom, čista srijeda može da počne.
Post je objavljen 17.02.2021. u 00:05 sati.