Sve više je stanovnika na zemaljskoj kugli, a ljudi ima taman toliko koliko dlaka na proćelavoj glavi. U gustom talogu licemjerja (svako radi svoj posao) zabrinjava to što je opozicija izgubila fokus, vlast mjeru, a mi, mi smo izgubili temu, pa tako prepušteni nagonima samoodržanja u dnevnom metežu.
Vrijeme prolazi veoma sporo. Kad god zazvoni zvonce, papige glasno zakriješte. I opet ništa. Mi sve dublje tonemo, u san. I ne znam da li smo bili ili tek trebamo postati građani svijeta?
Post je objavljen 16.02.2021. u 02:08 sati.