Vjerujemo nepoznatim ili malo poznatim ljudima. Zašto onda tako malo vjerujemo sebi? A sebe bi trebali najbolje poznavati. Kad god nisam poslušala svoj unutarnji glas, iliti intuiciju - loše bih prošla. Bivala prevarena slatkim riječima i obećanjima (ne mislim tu samo i isključivo na ljubav, nego na puno drugačije stvari) i uglavnom - bila ogorčena. Na koga?! Pa sama na sebe. Na to da se nisam shvatila ozbiljno. Da sam mislila da ipak ovoga puta možda ipak nije tako....A vjerujete - uvijek je bilo tako!
Što možemo napraviti za sebe u ovim vremenima?! Postoji jedna uzrečica, a vi je shvatite kako god želute: "Da Bog da živio u zanimljivim vremenima!" E, pa - ostvarilo nam se. Malo previše zanimljivim, rekla bih. Idemo vidjeti što možemo konkretno napraviti. Možemo postati pronicljivi promatrač - gledati i pratiti sve što se događa, ali se previše ne unositi i uživljavati u sve to. Kao da je izvan nas. Tada ćemo otkriti da u svim tim događanjima ima i humora, i ljepote, na jedan drugačiji način, ali ima, radosti i veselja u onome, što nam tek dolazi...A nadamo se da dolazi uvijek nešto bolje.
Drugo što možemo napraviti je - stavljati svoje misli na papir. Verbalizirati problem, Pokušati razmišljati o njemu. Zapisati i najgoru mogu varijantu u smislu; a što ako.....Vidjet ćemo da nije sve tako mračno. Da ima puno Sunca i svjetla. Ipak!
Treće - družiti se i družiti, s ljudima koji nam odgovaraju i koji razmišljaju slično nama. S kojima imamo zajedničke interese. Izraditi planove za vrijeme kada ćemo se moći intenzivnije družiti i posvetiti svojim zanimacijama, koje smo prakticirali prije lockdowna (iliti zatvaranja). Biti sretni ako su svi naši dobro. Čuti ih i pitati kako se oni osjećaju i što ima kod njih novo, ako već ne možemo osobno do njih. Telefoni, mailovi - još uvijek sve funkcionira.
Jednom tjedno se "nagraditi" nečim što nam je važno, pa bila to i sitnica, i uživati u njoj. Ako već ne možemo u kino - tu je televizija. Knjige.
Ukoliko nam je teško zaspati, pokušajmo prije spavanja popiti čaj za umirenje, čitati bar pola sata - sat vremena neki žanr koji nas veseli i neku knjigu koju smo s radošću iščekivali da stigne u knjižare. Po mogućnosti ne jesti dva sata prije odlaska na spavanje.
Ukoliko smo poremetili bioritam, okrenuli noć za dan i dan za noć - nastojati se vratiti na onaj ritam koji smo imali ranije - ali postepeno.
To je nekakav moj način na koji funcioniram. A vi?! Kako ste i kako vi prolazite kroz ovo razdoblje, a da vam što manje remeti mir? Čaša vina, čitanje knjige, vođenje ljubavi, gledanje na DVD-u filmove, koje niste stigli ranjie....?! Ljub!
Ps: Divni ste svi, i hvala na predobrim komentarima!!!!!
Post je objavljen 15.02.2021. u 21:30 sati.