Pitam se da li snovi uopće mogu biti preveliki?!?
Smatram da sve ima neko svoje ograničenje
kad si odrastao znaš mogućnosti a ostalo su
mašta, bajka ili fantazija otrikiče realnog svijeta.
U našem je najljepše, jednostavnije, poetično
i apstraktno mogu kako hoću. Bijeg od ozbiljnog,
pandemija i raznih "frustracija" današnjice.
Zato je privilegija pisati izaći iz ovih svjetovnih okvira
i uči u ovaj misaoni, maštom isklesani, drugačije dekorirani
a u srcu inspirirani blogovski i neki baš svoj poseban
svojstveno dubok i dalek svijet. Letimo ali s nogama
spušteni na zemlji. Poput oblaka tražimo neko svoje
mjesto. Dakle snovi nas grade u veličini naših mogućnosti,
da li je to preveliko prosudite sami?