Marketing
Čanjevo
Svi znamo,a bili smo štreberi u školi,onu priču o Beli 4 i Tatarima.O tome sam već pisao i sve je jasno.Belici smo spasili goli štrumpf ,a on nam vratio tako da je Zagrebu našem dao povlastice kraljevskog grada i dozvolio nam da dignemo zidine,koje su tamo na Oberstadtu sad restaurirane i svjedoče vremenu stvaranja grada.Kak je bežal iz rodne mu Madžarske,preko Austrije koji su ga napucali znogom vrit,dečko se obreo na Kalniku,tamo jeo šljive,slao Tatarskom vođi koštice,ovaj je odustal,Bela podijelio plemstvo dečkima,pobegel dalje na more,preimenovao grobničko polje,odnosno se to polje nekad zvalo Jelensko i sve je bilo u redu.
No,samo malo dalje od slavnog starog Kalnika nalazi se možda jedna važnija utvrda ,ne toliko glasovita i razvikana kao Kalnik,ali izuzetno važna za samu hrvatsku povijest.Na tom lokalitetu pronađeno je puno ostataka još iz pradavnih vremena ,premda sama utvrda stoji ovde od stoljeća 16 i to samo zato,da se sačuva carski Beč,pa se ona izrijekom spominje u granicama hrvatske,kao dio Vojne krajine,da Turci ne bi imali fruštuk kod careva 1598 godine.Zagreb je tada bio glavni centar svega,pa i te Krajine.
Kako smo od 1945,pa i ranije uspjeli popraviti sve što se dalo popraviti,tako smo i ovaj grad doveli do teške ruševine,uporabom njegovih kamenih ruku i nogu za kuće,vikendice,a stanje je uspješno popravljeno i obližnjim kamenolom.Od svega toga jedva se drže ostaci kule u visini od 5 metara.
Na Kalniku me dočekala zmija divovskih razmjera,na koju sam skoro nagazio.Stručnjak za guje me spasio i objasnio da se zove Crni gad.A bogami je gadna,pa bila i crna ili bijela.Popili smo kavu,krasan je dan,cvjetali su makovi ko iz pjesme,a onda kaj bumo doma,idemo se prolutati još malo tim krajem.
Krasna je ta priroda od Križevaca preko Kalnika,taman su trave zazelenile,cvijeće počelo dizati glavice,vrijedni ljudi počeli radove,blato na sve strane,rano je proljeće,pa da svoje salonke prošetam gore preko polja sve do šume koje skriva i čuva blago.ostavim auto sa strane moleći se da ne bu baš sad neki traktorista se setil da mora orati i na noge gore.Ptičice pjevaju,pjeva šuma,sve diše zeleno i mirno.
Hrabro je to mjesto,staro ,ponosno,ipak su ti seljaci tamo dobili plemstvo od davna,pomogavši Beli da mu Tatari ne potkure pete i postali su maloplemići ili šljivari,pa su i tamo na tom gradu čuvali svoje pravice.
Na stijeni visokoj 50 metara dominira Čanjevo sve do Malog Kalnika,pa isto tako i prema Bisagu,kako bi nadgledao ovaj kraj.Malo je poznato do danas podataka o njemu,ali jedno je vrijeme bio u posjedu plemića Nikole Bogdana,a kasnije je to sve rasprodano seljacima.Utvrda je vjerojatno nastala u 15 stoljeću i nad njom je vladala obitelj Šiprančić,a poslije njih dolaze Praškoci,a poslije krajem 17 i početkom 18 stoljeća u njoj zatičemo Jelačiće,koji ovu utvrdu napuštaju i sele u nizinu.
Samo selo Čanjevo spominje se rano u dokumentima u darovnici kojom Ivan ,ban Slavonije daruje sina Nikolu,a ispravu potvrđuje kralj Andrija III 29 studenog 1290.godiine.Mijenja mnoge vlasnike,a kao zadnji se navode baruni Ožegovići,koji isto taj grad napuštaju i spod njega grade kuriju.
Iznad sela Visoka,na samom čelu brda Ribelj stoji Čanjevo čuva i ziba ovaj kraj.Poderana mu je odjeća i oslanja se na šumu,ali je tvrd i svjedoči vremenu onog povijesnog crnila,srednjeg vijeka,kad se moralo braniti i čast i domovinu.Mijenjali su se i ovdje mnogi vlasnici,od samog spomena zemlje 1290 godine do današnjih dana,kad je kamenolom uništio njegovo dostojanstvo.
...“ Kako brzo nestaje naših drevnih gradjevina poznato je svakome,koji je njhovu sudbinu pratio barem zadnja dva tri desetgodišta.Koliko će istom tečajem tekućeg vijeka opustjeti još danas cijelih gradova i drugih povijesnih gradjevina,kolikim opet razvalinama nestat će traga.U nas se veoma malo brine za naše stare gradjevine ,pa makar imale i najslavniju prošlost!Izim gradova nalazećih se u posjedu općina,ne uživaju nikakove druge gradjevine zaštitu zakona.Oživjeti i sačuvati valja uspomenu na nađene drevne gradjevine i njihove slavne gospodare. Potomstvu našem valja je predati,da bude znalo poštivati i one hrpe kamenja što nekoć bijahu ponosni gradovi,sveti hramovi božji ,ognjišta kulture i braniči hrvatske domovine“...Emilij Laszowsky
Post je objavljen 15.02.2021. u 07:44 sati.