Ajme koliko je vremena prošlo!!! prvo moram to konstatirati... nisam imala vremena za blog, a vjerojatno niti potrebe.... no danas, danas baš imam potrebu za jednom blogoterapijom.... zapravo ispričat ću jednu priču....
Bila jednom jedna mama. Ova mama je zapravo bila valjda kao i svaka druga mama u HR, beskrajno je voljela svoju djecu, imala muža koji zajebava i zajebe gdje god stigne, rintala je od jutra do mraka što na svom poslu što nakon svog posla kod kuće, malo je vremena imala za sebe i gubila je iz glave sjećanje na vrckastu, slobodnu, nasmijanu djevojku kojoj je samo nebo bilo granica... Nakon trećeg djeteta je postalo stvarno teško... preselila je s obitelji u novu kuću, u novo mjesto u kojem je sve bilo novo... i samo.... (Ne, ovo nije film Tully ali nije niti daleko)
E pa došlo je i to Valentinovo.... večer prije kladila se mama sama sa sobom hoće li joj suprug i ove godine biti autističan za pokloniti dar ili će se dogoditi čudo pa će se sjetiti makar sitnice.... ma zapravo, iako je sama kupila dar, nije zapravo ništa niti očekivala.... zašto sada mijenjati običaje?....
Jutro je dočekala sama sa djecom jer je ove godine Valentinovo nesretno palo u nedjelju, a nedjelja je dan za lov i dan kada suprug izbiva iz kuće od jutra pa do kasno u noć i najčešće dolazi kući pijano neupotrebljiv.... Popila je kavu sa frendom i šogorom koji su došli po svoju djecu nakon prespavanca, skuhala je ručak, nahranila svu djecu, uspavala najmanju, oprala sav veš, osušila sav veš, pospremila kuću nakon igranja, napisala s djecom zadaće i sjetila se da mora sinu kupiti školske papuče jer mu je od početka školske godine noga narasla za 3 broja...
Eh tu sad dolazi zaplet, jer od kad je prokleta korona zavladala Hrvatskom i vrla nam vlada zatvorila sve ugostitelje, suprug ne radi na svom primarnom poslu nego fušari naokolo i financije su blago rečeno u kurcu.... pa je tako ova mama kada joj je stigla posljednja plaća u veljači platila sve račune od prosinca, i zaostatke, i članarinu za lovačko društvo, i dio amexa jer ju je do sada izvlačio, i ostavila na računu 500 kn iako joj treba mnogo više da pokrije i stambeni kredit (ma to će pokriti eurojackpot)....
Ušla je sa sinom u CCC računajući na jeftine školske papuče broj 39 (svaka mama zna koliko je ovo mission impossible naći broj 39 za dječaka) koje bi izdržale do kraja ove školske godine.... našla je papuče koje su odgovarale no junior je našao one koje mu se više sviđaju.... Sprandi (robna marka) 279,00 kn snižene na 199,00..... Oči su zasjale, a mama je vrtila računicu.... pa O.K. ..... stisnut će negdje drugdje, jer junior sjaji.... no nato stiže hladan tuš, trgovkinja objašnjava da je 199,00 cijena ostala od sniženja i da je sada cijena 279,00.... i jako joj je žao...
I mama se okrene junioru i ugleda mu oči pune suza a on šapće kroz masku "Mma ja mrzim što mi nemamo novaca" "ma ne brini mili, to je samo privremeno"... i tada krene lavina suza nasred CCCa koje jedna uspijeva zaustaviti dovoljno da kaže trgovkinji da će ipak uzeti tenisice za 279.00 kn robnu marku Sprandi i tada odlazi na drugi dio dućana jer nije u stanju ovakva doći na blagajnu.... i u tom trenu shvati koliko je sada zahvalna na prokletim maskama koje skrivaju njezin sram, i njene suze i šmrklje koji cure sada već niz bradu.... "Nemoj šmrcati jer tako će biti još jasnije svima, i teže tebi! Stisni zube, obriši oči, ne pokazuj junioru da je teže nego što misli, digni glavu!".... no u tom trenu dolazi trgovkinja i ispričava se zbog zabune kok cijene i nudi poklon bon od 25% popusta jer jedino tako može smanjiti cijenu tenisicama Sprandi robnoj marki....
Mama se zahvaljuje, zahvalila bi do neba ali guta knedlu i sa minimalno riječi i šmrkljima do brade, provlaći karticu, stišće juniora za ruku, i grli i miluje i misli "kako je divna trgovkinja koja sve vidi a ipak nađe način da empatično pomogne i odglumi da nije vidjela ništa!.....
Sjela je mama u auto, grcala do kuće, glasna glazba sa 101. je sve prekrila, pokupila je mama mlađu djecu kod bake, i uputila se u selo svoje malo, i novo, i samo.....
kod kuće je ispekla kokice, izgrlila djecu i organizirala najbolju filmsku večer za svoje anđele.... nato je stigao i suprug, naložio je, pozdravio sve, a mama je okupala klince, pripremila mini za spavanje.... i dobila slom živaca kada je shvatila da je suprug i večeras zaspao na kauču, poluupotrebljiv....
"Diži se!!!" zaurlala je "Zar ti zaista misliš da imaš pravo sada spavati kada svi poslovi nisu još gotovi? Kada djeca još nisu uspavana?!!! Molim te, idi ih okupati do kraja. Čekaju te u kadi" ....
Mama je uspavala mini, ušuškala juniora i juniorku, izvukla skriveni poklon za supruga (njegove najdraže bajadere) i sasvim mirno, možda i premirno, predala poklon i rekla "Sretno ti Valentinovo"
Suprugove oči su se raširile.... primio je bajadere.... i još 5 minuta prtljao po kauču dok je mama prala posljednju rundu suđa i punila suđericu.... Suprug je brzo zaspao..... zvuci hrkanja odzvanjali su cijelom kućom.... a mama je izvukla poklon koji je sama za sebe čuvala - Vina Istria Festigia Muškat Ruža i nazdravila sama sebi.... "Sretno mi još jedno jebeno Valentinovo! Ne ponovilo se!"
Živjeli !
Post je objavljen 14.02.2021. u 22:30 sati.