Nakon što su protekli praznici, nakon što smo se ufurali u dvije-i-dvadeset-prvu (s polovičnim uspjehom – hej, još uvijek smo tu, ali hej, uopće nije bolje!), evo i mene s novim izvještajima o pročitanim knjigama.
Hrvatska suvremena književnost uz časne iznimke (možda Pavličić, nekad Tribuson i oni koji povremeno iskoče, kao što je Kristian Novak) me uopće ne uzbuđuje, to nije nikakva tajna. Tako mi je roman Julijane Matanović pod nazivom „Bilješka o piscu“ doplutao u ruke posve slučajno i nasumično.
Prvo moram reći da je struktura knjige super zamišljena – pet dijelova, za pet prstiju na ruci: palac, kažiprst, srednjak, prstenjak, mali prst. Govori o djevojci, kasnije ženi, kasnije sredovječnoj ženi, koja se vraća u Slavoniju iz Švedske, u mirovinu i narušenoga zdravlja. Putem reminiscira o jednom-u-životu-ljubavi koja joj je obilježila život. Lajtmotiv romana, koji se generacijski proteže (njezin otac, njezina majka, neke druge sporedne priče) jest preljub i tzv. settling-for-less, odnosno zadovoljavanje s vezom koja nije ona prava.
To rekavši, moram reći da mi stil kojim piše Julijana Matanović nije najdraži na svijetu – Julijana Matanović piše kao kakva baka. Neki dijelovi su upravo gadljivi, kao da slušate svoju baku kako vam opisuje seks. Dio odbojnosti vjerojatno leži i u tom licemjerju iza čipkanih slavonskih ponjava, gdje se prikazujemo skladnima, konzervativnima i obiteljskim ljudima, a s druge strane pokazujemo svoje pravo lice. Slavonsko okruženje mi je u tom smislu poznatije nego ikoje drugo, mada dolazim iz daleko kasnijih šokačkih generacija koje su se već odrekle narodnih nošnji, tambura i prokletstva a la Đuka Begović. Zato ne mogu zaključiti je li Julijana Matanović dok piše, izrazito vješta ili izrazito nevješta, pa to moram prepustiti svakom čitatelju da zaključi za sebe.
Vjerujem da se ovoj knjizi neću vraćati – ne privlače me niti tematika, niti mjesto i vrijeme radnje, a niti način na koji Matanović piše o ženama, odnosno u kakvu ih prokletu poziciju stavlja. Da bih to otkrila, ne trebaju mi romani iz razdoblja od prije skoro pedeset godina godina, još uvijek je dovoljno da samo pogledam oko sebe.
Post je objavljen 14.02.2021. u 16:46 sati.