Marketing
Jer to je jebiga...
Dan za danom i dočekali smo i Valentinovo.
Dan zaljubljenih.
Baš nekako prikladno famoznim leptirićima u trbuhu, jučer je stigla nova pošiljka šarene droge za zarobljene u lockdownima novonormalne postapokalipse.
Umjesto leptirića u trbuhu, leptirići u mrtvačkoj glavi.
Jebiga, motiv je bio na rasprodaji, u pola cijene.
Nećemo sad leptirićima gledati u zube.
Kad bi doslovno na slici bio recimo ultrazvuk nečije utrobe sa par leptirića unutra, ne znam tko bi to baš držao tolilo dražesnim, kao kad se o tim leptirima piše.
Bitno da se pomoćniku slika dopada, pa je odlučio budnim okom pratiti daljnji tijek dogadjaja.
Srećom po leptiriće, ipak nije srknuo malo šampanjca kojim smo naknadno proslavili rodjendan jedne stare nešvapske babe iz rizične skupine.
U nedostatku drugih vidova zabave, jučer smo bolja polovica i ja obilazili ono malo otvorenih trgovina. Šetnja na minus 6 uz hladan vjetar nije nam se baš učinila kao neka luda opcija ubijanja dana.
Rezultat šopinga teško ćemo uspjeti istresti vrtnjom unutar 15 km, no ko ga jebe.
Bolje krepati od viška šećera nego od manjka životnih užitaka.
U redu ispred slastičarne pred nama je bio onako jedan pravo primjerak stranke Zelenih.
Müssli, bio, eko, kava iz ponovno upotrebljive šalice i ostali Greta fff folklor.
I kažem ja mužu kako ne kužim kako mu se da čekati u redu za jedan bio kroasan bez punjenja.
Ili neko slično nejestivo sranje.
Otkud ti to, nije još ni došao na red, kako znaš što će kupiti, čudi se bolja polovina.
Strpi se da dodje na red, pa ćeš vidit, kaže baba Vanga.
I dodje Müessll essen,
Fahrad fahren na red.
I kupi jedno bio pecivo s ptičjim sjemenkama.
I ja si mislim kako baš nemam smisla za biznis.
Mogla bi recimo prodavati osušena mačja govna umjesto da ih bacam.
Proizvod je "bio", direktno od proizvodjača, jednakog okusa, kraće bi čekali, uz to na toplom i manje bi ih koštalo.
Dok je bolja polovica tražila neku piletinu za mačku po Lidlu (čudno neko biće ali samo to jede) u gužvi, ja sam skoknula zaviriti što li nudi susjedni Bio market.
U kojem baš i nema neke gužve, što ne čudi kad pogledaš cijene.
No i tamo se nadje kakva ukusna i korisna stvar, pa me tako 2 paketa pilećih kocki za juhu, jedna bio majoneza, aioli namaz i 2 bio jogurta koštalo samo 18,90 eura.
Dobro da su frizeri zatvoreni pa sam ušparala na frizuri kad već na guzici ne uspijevam.
Da sve bude u ravnoteži, iz bio dućana budućnosti svratismo do ruske butige, model non stop s početka sedamdesetih.
U kojem nema baš nešto puno naših proizvoda,
ali ima svježeg sira i vrhnja koje podsjeća na doma.
Na kasi, onamo gdje moderni supermarketi nude Mars čokoladice i žvakaće, Rusi drže votku.
Model votka to go.
Vraćamo se kući, veseli, praznih džepova i punih vreća.
Kad ispred kuće džepni Garmisch-Partenkorschen baš otvorio sezonu zimskih gadosti.
Neki su već pomalo bili i nadrkani gdje smo tako dugo, pa se kuharica morala požuriti, da stvari ne izmaknu kontroli.
Jer dečki su gadni kad su gladni.
A i ljubav, na Valentinovo i dan prije njega, još uvijek najbolje ide kroz želudac.
Sutra je novi dan i život teče.
Ok, Tereza, nemoj dalje, majke ti.
Privlači me neka centrifugalna sila
Ko idiota, ko debila
Oko glave leptiri i pčele
Kromosomi se njemu vesele
Sreo sam ga kraj govornice
Nosio je plave kečkice
Izgledao je stvarno malo sili
Tako naime izgledaju debili
Ljubav, to to je jebi ga
Ljubav
(PČ&VC : Ljubav)
Post je objavljen 14.02.2021. u 15:44 sati.