Marketing
GANI GA 6B, Mk 1, 40-45 Palma, 16. veljače 2003.
Evanđelje govori o kršiteljima zakona. Krši ga gubavac jer izlazi iz svoje izoliranosti. Krši ga Isus jer dodiruje gubavca. Ljubav zna kad i kako zakon prekršiti, i to se ne boji jer ona je prije svakog zakona. Zakoni su, uostalom, ljubav izražena pravničkim jezikom. Pokušaj svesti u forme ono što nadilazi svaku formu. Tu su da se poštuju do onog trenutka kad bi obdržavati ih značilo djelovati protivno duhu kojim su zapisani.
U liku gubavca ocrtana je situacija svakog čovjeka bespomoćnog, beznadnog, odbačenog. Poradi svoje gube bio je društveno opasan i odbačen od zajednice. Pritiskalo ga je uvjerenje da ga je i Bog odbacio. A onda je i samog sebe odbacivao. Situacija je to ljudi pored nas, a možda i samih nas. Ne samo oboljelih od raka ili side, već rastavljenih pa ponovno vjenčanih, onih koji su počinili abortus … Sviju pritisnutih križem od kojeg u srcu samoća ostaje. Ona samoća iz koje se rađa strah, a iz njega svakojaki grijeh. Samo prisutnošću nečijom u srcu moguće je samoću dokinuti. Nastanjeno srce čovjeka čini sretnim i svetim.
Gubavac čini tri geste. Gotovo drske. Usuđuje se unatoč svemu: doći, kleknuti, zamoliti. Sažetak je to duhovnog života. Tu je sve što čovjek treba i može učiniti na putu k Bogu. Dosta mu je priča o tomu kakav mu smije, a kakav ne smije prići. U ostalom, stari su oni znanci. Iza njih su duge noći hrvanja.
Možemo zamisliti to mnoštvo pobožne svjetine oko Isusa. Vrište i vapiju. Svakom nešto treba. Gubavac se ne gura, izdaleka ga promatra… To je On. Onaj koji može, a neće. Zašto neće? Ta šutnja razdirala ga je više nego guba koju ima. Navirali su stari monolozi... Uza sebe si me prikovao, davši mi spoznati da si me stvorio, da sve možeš, da me ljubiš – a šutiš o mojoj patnji. Osudio si me na sebe da samo od tebe tražim odgovor – a odgovora nema. Dao mi spoznaju o ljepoti zdravlja, o punini života – a zdravlje i život mi uskratio. Da bar ne znam što znam. Da ne osjećam, i ne čeznem za ničim. Da sam kamen… Strašno je to kad ti dolazi onaj koji bi najradije da te ne poznaje. Da mi bar udijeliš milost da te mogu zaboraviti, i da od tebe koji možeš, uzalud ne dolazim milost tražiti. Pitanja i drama čovjeka patnika. Jedan je pod križem slomljen govorio – ti si tri dana patio, a ja čitav život.
Pogledi su se susreli. Gubavac ga je gledao pogledom izdubljenim od patnje. A Isus njega do u dno njegove patnje. Gubavac je stajao kao ratnik, dostojanstveno, bez samosaželjenja, premda bespomoćan. Slobodan od sebe, spreman na sve, pristao da od života nema ništa. Stajao je ne s molitvom – već s vjeroispoviješću: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti.» Ali ako i nećeš, nije važno. Moja sudbina si. Bez tebe ne mogu. Stvorio si me i oblikovao. U tvojoj je ruci sve. Ne trebam zdravlje, ni ništa od tebe – već tebe. Takav stav, tolika ljubav – Isusa ganu. Gubavac je otvorio nebo. Isus ga dotače, i ovaj ozdravi.
Post je objavljen 14.02.2021. u 12:39 sati.