Marketing
Tenja
Tenja
Na put ! moj je životni moto.Kaj bum doma,kad ih sve poznam,pa trebam malo promeniti zrak,udahnuti tuđe dvorište,jer kopanje po vlastitom,naravno,nije uvijek dobro,kao što je to već red i tradicija.Možda netko bolje živi,možda se kreće više od mene,a to svakako nije u redu.
Halo? Molim Vas rezervirao bih dvije noći s pogledom na Dunav!-zaista se moram koncentirati.
Ali – gospodine- naš hotel gleda na Dravu?
Pa dobro ,kaj to isto nije rijeka?
Jest-imate pravo
Onda ne bumo komplicirali,nego Vi meni samo to obavite
Gospodine ,soba Vas čeka!
Onda pakiranje – obično ponesem samo neophodno (za dva dana):
15 pari gača,isto toliko i čarapa,20 majica,vestica 4 ,ako slučajno zahladi,naravno da mora biti i nešto ljetnje garderobe,da se ne iznenadim,troje hlača,tri pari tenisica i cipele,nikad ne znaš gdje ću završiti,a nemrem ko teška sirotinja hodati po gradu.
A onda auto,miris dizela,autoput,naplatne kućice i cesta, duga cesta,muzika svira,moje misli su već daleko,na papiru piše sve kaj hoću pogledati i to moram napraviti,bez obzira na sve.
Osijek,grad koji volim,topao,domaćinski,gostoljubiv,pomalo ga je vrijeme i potraga za boljim životom ispraznila,zima je,pa kafići ne rade vani,a meni se unutra ne sjedi,dok gledam kako Dunav teče ispod dravskog mosta.
Dobar dan – imam sobu rezerviranu
Recepcionar se smješka!
Kaj! – šifra Dunav-Drava?-pogađam isprve!sad je već smijeh i ja u sobi s pogledom na Dravu.
No,ne bum dugo u sobi,i opet me cesta čeka,stara kraljevina,rasprostrla je svoje ruke i samo čeka da me prigrli u svoju ravnicu,u svoje tajne,u svoje rijeke u svoja bogata imanja.
Radni je dan,ljudi žure,a ja polako,jer ipak je škola i moraš paziti,a i nikud mi se ne žuri.Hladno je,no,meni je toplo,srce mi udara od sreće.
Od cijelog tog baroka,danas je škola.
U plodnoj ravnici,nedaleko Osijeka,prema jugu,leži barokno-klasicistički dvorac obitelji Adamović-Bartolović.Nekada je ovdje bio i prostran ,krasno uređen park,a krasilo ga je i umjetno jezero na sredini kojeg se nalazilo umjetno podignuto brdašce s ljetnikovcem i vinogradom,no tome više traga skoro pa i da nema,sam taj vrt danas je samo sjena nekadašanje raskoši.
Sagrađen je taj dvorac krajem 18 i početkom 19 stoljeća,a predstavlja jedan od ljepših primjera spomenika ovog kraja.Sagradio ga je Ivan Kapistran I pl.Adamovich de Csepin i ostaje u rukama Čepinskih sve do kraja 19 stoljeća,kad ga preuzima obitelj Bartolović.
Jednokatan je ,izdužen,u obliku slova L. Njegovo glavno pročelje orijentirano je prema parku i raščlanjeno s dva rizalita,a u cijeloj svojoj cjelini rastvoreno sa 17 prozora.U unutrašnjosti izgrađen je prostrani vestibil,koji je podijeljen sa dva reda po tri stupa u tri dijela.Doček.
Svaki taj naš dvorac imao je svoju i ružnu sliku,a ono što nama nije ostavljeno na propadanje,spašavalo se školama,bolnicama,mogu slobodno reći kao da ih se kažnjavalo,što su tu.Kao da oni plaćaju cehove svojih vlasnika,pa je tako i taj dvorac za vrijeme 2 svjetskog rata služio kao logor,sve do onog vremena,kad je njegove barokne svodove ispunio dječji smijeh i igra.
Post je objavljen 13.02.2021. u 07:13 sati.