Marketing
Ubiti dan
Baš sam namjeravala zakmečati kako noću ne mogu bauljati na 30 km od stana jer mi mama Merkel neda, kad se sjetih dobrih vijesti.
Ustavni sud poništio je policijski sat u Baden-Württembergu.
Izgleda da ipak ima nade da ovo možda jednoga dana i prestane.
Sad nam ostaje samo još preskočiti radijus od 15 km i skoro smo na konju.
Doduše, pao je snijeg i hladno je za popizdit, pa je u šetnju uvijek istim putevima pametnije krenuti po danu.
Tamo nedje oko podneva.
Kad se pokaže malo sunca.
U nekim normalnim vremenima, skoknuli bi u restoran na vrh brda na kavu ili čaj.
A možda i nešto konkretnije.
Ovoga puta preskočit ćemo planinarenje.
Usput ćemo se malo podiviti švapskoj pripizdini pokrivenoj snijegom.
Da je tako vrijedna divljenja, ne bi Nijemci putovali po cijelom svijetu na godišnji.
Nego bi sve skakutali po šumama i gorama i pjevali ko oni debili u Njihove pjesme, njihovi snovi.
A kad ono, nigdje nikoga.
Svi gnjile doma i prate najnovije vijesti, kao da ne znaju što će po cijele dane tamo čuti.
Lijepo je vidjeti i da Bog ipak ima barem malo smisla za socijalnu pravdu pa je poslao dovoljno snijega, da bogati šupci ne mogu igrati golf.
Koji je, uz jahanje (trkače i bicikliste ćemo zanemariti, štoviše ove druge ćemo sačuvati za Purge kad ga uvedu jednog dana), trenutno jedina dozvoljena sportska aktivnost.
Moraju se ministri i dežurni virolozi nečim zabaviti nakon što običnoj raji objasne što se smije a što ne.
Nakon par hrčkovih krugova, još uvijek ostaje dovoljno dana kojeg treba nekako ubiti, kad je ionako manje više sve zakurac.
Nekada se to dalo i bloganjem.
U sadašnjoj bolesnoj klimi na blogu baš i nema nekog smisla.
Ono sad, kad čovjek bolje razmisli, nije baš da je ikada ovo bila cvjetna livada po kojoj lete leptirići i svi se grle i ljube.
Više neka močvara po kojoj svašta pliva.
Samo što se smanjio broj plivača, pa se sad lakše pokolju.
I isto tako ponovno sližu.
Samo treba počekati.
I onda stojiš i misliš koja si budala i zašto nisi držao jezik za zubima.
I prste dalje od tipkovnice.
Zato je bolje primiti se neke zanimacije koja baš i nije od neke velike koristi ali barem nikome ne škodi.
Poput slaganja kičastih slikica zvanih diamond painting.
Jer nedaj bože da upotrijebimo neki neengleski naziv za koješta.
Po mogućnosti izabrari motiv sa čim više boja.
I jebe vam se živo tko se cijepio a tko ne, kakvu je tko tortu ispekao, tko je kome što kada rekao, tko ima većeg a tko manjeg, ima li Boga ili ga nema.
Pa kad složite jednu slikicu sa šarenim kamenčićima, primite se farbanja po bojama.
Recimo ovog mačka na teškim drogama.
A kad vam je svega dosta, proglasite za taj dan fajrunt i napišete na brzinu jedan bezvezni post.
Iz čiste navike.
Sutra je novi dan.
I sve kreće ispočetka.
Post je objavljen 12.02.2021. u 22:14 sati.