Marketing
Cetin 1
Nekako se ne mogu odlučiti za naslov,jer mi bruji u glavi niz provokacija i sarkazama,ali nekako mi je najbliže
Mastercard ili gotovina
Pa snijeg polako kopni,rana je zora ,na dalekovidnicama se forsaju sa vijestima od prekjučer,pa da ne kunem počinjem pjesmom i to onom junačkom : sijem žito,raste grahorica.
Na put ,ne? ,kaj bumo doma....kam drugđe nego na Kordun junački.Polokalo se i pojelo ono kaj se imalo,lepo smo ušli u Novu godinu,a te naše godine nove su pijanstva,tu i tamo pokoja hitna,niz nesreća na cestama,led,kiša,sunce i tako redom do kraja svijeta,a meni se čini da je kraj jako blizu,jer smo ponoreli uzduž i popreko,pa kaj drugo,a da se izgube kile nego u povijest.Slave i kirbaji,kirvaji u ono doba srednjeg vijeka nisu možda bile tako raskošne kao danas,vjerojatno se niti ugledne pjevaljke nisu spremale za veliku lovu koju će obrlatiti i okrenuti na nastupima diljem trgova i ulica,nego su se gospoda lepo izljubila onako usput,ukrstila mačeve,dok su dame mahale na cićoj zimi lepezama,jer je to fino i usput se malo poklali kojeg ćemo vladara vazesti da nam vlada sve do one strašne 1914 godine kad se sve lepo rešilo sa 6 milijona ,kažu knjige,mrtvih i ostatak raseljenih obitelji sa nepreglednošću osakaćenih.E ,da su naši junaci to znali tada,možda bi se pređe ipak malo razmislili.No,kako svi mi gledamo kratkoročno i nismo vidoviti onda smo se lepo sastali 1.1 na Cetinu i rekli ,naravno nakon laganog objeda i kupice vina i posle teških sukoba,da nam dojde jen iz Austrije i ovde nam dela reda i zakona.Sve skupa je otišlo lepo vrit.I naravno da se to sve moralo rešiti nekoliko stoljeća kasnije,što bi se u narodu reklo s konja u auto.Nikad mi nije bilo jasno ,zašto baš tamo u toj teškoj vukojebini ,da proste uvažene dame,a ne u Zagrebu ili Beču.Da li se kaj probalo,kao i danas,uvesti ispod žita,da se kukolj vine van,ili samo tako,negde na pola puta,a kako je tamo vladala kraljevina Slavonija i bili su tvrdi gradovi,ako netko od stranih navali ili pak možda da se Kordun digne u ono vreme kao fajn turistička atrakcija,ko danas Zagreb u vreme adventa.Ne znam kakav je bio načelnik općine niti odakle je bio,ali je možda još onda imao viziju,samo se čekala struja ili su povješali vijence i grad raspalili bakljama i svećama!Ne znam,to nigde ne piše,pa ne mogu niti reći točno,samo nagađam ili dajem povjesničarima za razmišljati da se raskopaju po papirima.
U ovoj već 2018 godini ne mogu zaobići,a nekako se stalno i vraćam u tu dalekosežnost i opet sam na tvrdim zidinama sada upropaštenog grada koji je odigrao veliku rolu u tim danima 16 stoljeća,točnije 1527 godine.Na Cetingradu.
Neka nam živi Njegovo apostolsko veličanstvo,a onda bumo to rešili već nekako.Lepo bombu u usta,ucrtali stope na šahtu,postavili ploču i divili se ljudskoj gluposti.Za tolike poginule i unesrećene netko bi ipak nekad trebao odgovarati.Gurajući smeće pod tepih ono kad tad ponovo ispliva i mora se baciti.Obično se baci zajedno sa ljudskim kostima.......
Te naše stare Hrvatske starce prati neka zla kob,kao i narod i nigdje nisu tako spomenici nastradali kao baš tu u toj vojnoj krajini,kao da se nešto htjelo zataškati.Toliko nismo htjeli i sami smo nastojali upropastiti tu našu povijest,svodeći je samo na kmetove i bogataše,a ne vidimo i nismo vidjeli koliko je krvi tu zapravo ostalo na tim starcima i rijekama koje ih peru.
Sam taj grad stoji na brdu,na stijeni,nedaleko Bosne,a prolazimo kroz selo Cetinsko sagrađeno na negdašnjoj varoši cetinskoj.Nekada je ovdje bio i veliki samostan u dvorištu nekog seljaka,ali od njega još ni davno ne ostane niti kamen,a stajali su ti zidi sve do 1790 godine.Kad Austrijanci osvojiše Cetingrad upotrebljeno je mnogo kamena od te starine za popravak samog grada.Glavni ulaz u tu staru utvrdu na južnoj strani bio je kroz dvoja vrata.Prva vanjska vodila su ispod kule,čvrsto i ukusno zidane u neko starije još doba.U veži kule bii su dućani sa obje strane i tu je bio Pazar,dok su Turci držali grad.Druga vrata idu kroz staru kasarnu,koja je čcrsto građena bila.Na istočnoj strani bila su još i „Ciganska“ili „Kloštarska“ vrata- tako nazvana jer je kroza njih bio najkraći put do samostana,ali su ta vrata bila zazidana dok je još grad tvrdo stajao.
Na tjemenu brda stoji stari grad,koji Turci nazvaše „Drengjulom“ odnosno „Dubokim Biserom“.Očito je da su oni više poštivali ovu gradinu nego mi.Taj grad očito je najstariji dio cijele utvrde.Osnova joj je pravilnog oblika ,a dužina oko 30 metara,a zidovi nadvisuju sve pa su sezali i do 18 metara u zrak.Pogled na ljepotu,ali i pogled osmatračnice.Naslanjala se i kula ,četverouglasta,a služila je kao crkva-katolička.Uz kulu sazidan je god 1846 na lik turske munare visoki uski zvonik,na kojem je bio sat.
Usred Drengjulu bio je u ona davna viteška vremena i duboki zdenac,jer bez vode se ne može niti sam grad braniti.Tu nam govori i ploča o tome kako je grad zidao Mehmed paša,“ Putujući nekoć bosanski Mehmed paša,plemenita roda,po utvrdama Bosne,našao je tvrđu Cetin (umornu)valjanom i jakom,te je za juriš usavrši dubokom i visokom kulom Drengjulom.Udaljiv se od tuda,ostao je vazda vezirom.Ovo je mjesto našao dostojnim,da bude vratima pobjede.Svaka želja,da mu otvori vrata nebeska,1179 poslije Hegjire (god.1756.po Kristu)
Grad je bio opasan sa dva platna(zida) od kojih je nutarnje osobito debelo i visoko,a obuhvaćalo je cijeli grad.Na krajevima ovog zida bila su četiri bedema,(bastiona)- Lenkovićev.begov,Ergarska i Neboj se.Isto tako bila je podignuta i kasarna.Vanjski zid opasao je cijeli grad,počevši od glavnih vrata.Cetin je u osnovi graađen u trokut,a južna mu je strana svinuta poput luka.
Niže grada prema sjeveru opaža se humak,na kojem je vjerojatno bila crkvica,1134 godine Sv.Mirka pod Cetinom,no traga od nje nemamo.
Sami izvori o gradu i nisu kompletirani,a za starije doba neko niti ih nema.Pretpostavlja se da je još za Rima kakva cesta ili postaja postojala.
Post je objavljen 12.02.2021. u 10:13 sati.