'Stop all the clocks, cut off the telephone'
Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crepe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.
He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.
The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood;
For nothing now can ever come to any good.
W H Auden
Drugačiji pogledi na Stvarnost,
meni puno bliskiji od službene postavke.
Ne mogu reći da se sa svime stopostotno slažem,
i , recimo, primjećujem nespretnosti u izrazu,
no svejedno, osnovna misao je ista.....
Zanemaujem različite terminologije,
-osnovna misao je ista.
:))
POPLAVITE, 'OZNAČITE', TEKST ZA LAKŠE ČITANJE:
Razmišljam ovih dana,
kako je ova plandemija,
ovaj kovid fašizam ,
ovo, na vrlo primitivnom nivou provedeno
(u smislu 'pikanja' u naše najprimalnije, osnovno urođeno)
suspendiranje realiteta koji smo do sada živjeli,
fenomenalan zorni prikaz koliko plastična,
lako oblikovljiva, koliko podatna naša realnost je.
Koliko je smiješno kako ljudski rod poslušno provodi što god mu se kaže da jest.
I ovo dosadašnje , prijekoronaško,
jednako je ovom sada , ovom što traje kroz 'pandemiju',
isto će biti i ono postpandemijsko.
Biti će set pravila,
koje je odredio Netko po svojoj agendi,
i biti će standardnim putevima
(od Elite preko Služnika kroz Medije do Puka)
imputirano u društvo,
Zvat će se,
kao i uvijek,
'Program za vaše dobro'.
Učinit će vas,
po potrebi,
sklonima ratu,
nesklonima ratu,
voljet ćete te-i-te,
nećete voljeti te-i-te,
za zdravlje bit će vam potrebno to-i-to,
pa onda, nove spoznaje će sugerirati to-i-to....
a da u NITI JEDNOM TRENUTKU svoga života
VELIKA VEĆINA ljudi
neće pitati,
čekaj,
a što točno u SVOJEM životu JA ODREĐUJEM?
Da nije možda hoću li se dići u 6, pa stići sve mirno obaviti,
svu nasilnu jutarnju rutinu,
ili ću se dići u 6:45, pa juriti ko luđak,
i smatrat ću samog sebe krivim za to jutarnje ludilo?
Jel to sav obim moje slobode?
Jesam li vegetarijanac ili mesojed,
nosim li suknju ili hlače,
udaje li se mlada u bijeloj haljini?
Odvajam otpad?
Začepim uši ili ne kad se susjedi svađaju,
možda i tuku?
Ali, pitati se ŠTO bi točno, TOČNO!,
bio život izvan svakog od tih zadanih setova bivanja,
setova podrazumijevajućih odabira,
što-se-radi-u dječjoj dobi-
što se radi u mladenaštvu-
što se radi u zreloj dobi.
itd..........?
Nije li upravo ova korona-suspenzija dosadašnjeg realiteta
nenamjerna šansa koju su nam provoditelji iste sasvim slučajno ponudili?
Kao zabunom odškrinuti prozorčić, zaboravljen negdje u nekom sporednom hodničiću,
ljudska greška nesavjesnog domara,
kroz koji je nenamjerno , u strogo kontrolirano,
klimom umjetno održavano okružje,
uletio dašak proljetnog zraka,
sasvim maleni dahić,
i nježna, sasvim kratkotrajna zraka svjetla,
i jedan jedini 'cvrk!' neke slobodne ptice.
Nije li upravo ta najmanja , najkratlkotrajnija zraka jasno osvijetlila
šansu za iskorak s ovog vlaka smrti?
Razumijevanje da je realitet samo,
uvijek bio, i uvijek će biti,
set onih stvari-bića-pojava
koje smo se dogovorili da smijemo
biti-vidjeti-čuti-doživjeti-pojmiti,
radi vlastite osobne ugodnosti,
i još gore, radi vlastite osobne lijenosti
da kreiramo sami,
da smo odgovorni sami.
Ah, kad bi čovjek iskoračio iz ove kulture smrti!
Ah, kad bi si čovjek dopustio biti slobodan!
Ništa nije kruto zapisano,
ništa nije okov,
osim vlastite ideje da je to-i-to ono što nas sputava, veže....
nemamo mi granice... :)))))
EDIT vlastite misli:
Ili, da doradim ideju,
ukoliko vjerujete u slučajnost svih događaja,
(u što ja vas svim srcem podržavam da vjerujete
kao što vas podržavam i da odabrate vjerovati bilo šta drugo što želite
podržavam vašu slobodu vjerovanja)
pa i slučajnost širenja virusa,
slučajnost pripravnosti Farmaceutskih kompanija da uskoče u danom trenutku,
slučajnost da postoji tamo neki dobrotvor voljan svoje novce pokloniti Čovječanstvu
na koncu konca slučajnost što se rodimo,
slučajnost gdje se rodimo
i općenitu slučajnost svega i bilo čega,
Ipak, nije li ova nagla, sveobuhvatna,
svezemaljska ,općezemaljska hoćeš-nećeš promjena življenja
i razumijevanja što je bitno, a što nebitno,
nije li ta promjena u svoj svojoj lakoći i brzini, sveobuhvatnosti i sveprožimljivosti
pokazatelj fleksibilnosti Realnosti uopće,
po potrebi i nedosljednosti realnosti,
nepostojanju prave potrebe da realnost bude uopće logična i zdravorazumska??
'Zdravorazumska' !?
Tko će odrediti što to uopće je?
Budući da znamo da se red rađa iz kaosa,
tko će biti taj koji određuje
kakav ćemo red,
ovaj puta,
iz ovog kaosa,
mi ljudi poroditi?
Poglavito na osobnom nivou?
Hoćemo li profućkati ovu divnu blagoslovljenu šansu?
Post je objavljen 11.02.2021. u 23:00 sati.