Vidjela sam sinoć sjaj očiju, noćnu tamu, vidjela sam da svaki čovjek ima riječ kojom opisuje život i smrt.
Osjetila sam te u daljini, zaizivali su me snježni oblaci, opisivali su te morski valovi, nije te bilo, nisu me pronašli.
U daljini života loš glasnik mi je prorekao ovu sudbinu blizu one koja je trebala biti i kad vidim ružu koja procvjetava i kad vidim dah leda kako se pali i žari i kad osjetim nijeme sudionike mog života, znam, nisam sama.
U pogledu i riječima osjeti se karakter, u srcu se osjeti osoba čiste sudbine i čistog srca i onda kad se planete zarotiraju baš u onom smjeru koji meni treba, znam, staze će biti onako usmjerene prema mostovima koji spajaju dvije različite obale.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-014-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.