Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/litterula

Marketing

Boss od Čakovca



Kad smo se uselili u našu novu kuću pomislila sam da bi bilo zgodno da se po dvorištu šeće i da mi pri radu u vrtu društvo pravi jedan lijep i pametan pas. Pa sam nabavila jednog takvog lijepog i pametnog čistokrvnog psa. Bio je to Boss od Čakovca, veoma lijep i pametan njemački ovčar. Pronašla sam upute za odgoj jednog takvog psa i pokušavala ga dresirati ali on je bio tako pametan i svojeglav da to uopće nije dolazilo u obzir. Dok je bio mlad još nas je nešto malo i slušao, ali kasnije je radio samo ono što je on smatrao pametnim i potrebnim. Očito je ustanovio da je on u našoj skupini najpametniji i da je on glavni, vođa čopora. Nije htio spavati vani u svojoj kućici nego s nama u kući. Dobro, nek mu bude, spavao je u kući. Preko dana je boravio vani i čuvao svoje stado ovaca te budnim okom i uhom pratio sve što se u kući zbiva. Dok sam ja bila u kuhinji on je sjedio pod kuhinjskim prozorom i budno pazio da netko ne ugrozi njegovu gazdaricu, kad bih otišla u sobu on bi odmah dojurio i sjeo pod prozor sobe. Poslije podne mi je pomagao u vrtu. Kad ja počnem kopati, on odmah dojuri upomoć - mora i on kopati. Kad ja počnem saditi flance, odmah dojuri, hoće i on saditi. Kad mu dosadi kopanje uzme svoju žutu lopticu i igra se s njom, ali ne tako da je donosi meni, nego da je nosi po dvorištu i pronađe najbolje mjesto da ju spremi ili zakopa na sigurno, u živicu, u grmlje ili na gredicu s cvijećem. Ako se ja koji put i uspijem dočepati njegove loptice i bacim mu je, on ju odmah zgrabi i odjuri u grmlje da ju što prije sakrije.
Kupila sam za Bossa kratki lajn pa smo išli u šetnju u obližnju šumicu, sve do obale naše lijepe rijeke. No i tu je bilo problema. Čim bi ugledao auto, motor, bicikl ili slično neko vozilo s kotačima, postao bi nervozan i nemiran. Jednom zgodom smo naišli na momka koji je kosio tratinu pred školom malom rotacionom kosilicom. Boss je pojurio prema kosilici, ljutito lajao i htio je izgristi kotače. Stoga smo posumnjali da je doživio nešto neugodno dok je bio štene - možda mu je, dok je kod uzgajivača čekao da dođe na red za prodaju, kotač neke takve slične kosilice prešao preko nogice. Kad je bio star šest mjeseci počeli su problemi s nogama. Odveli smo ga k veterinaru na pregled, obavili RTG i on je rekao da naš Boss ima panostitis. A to je jedna od najčešćih bolesti lokomotorna sustava štenaca koja se pojavljuje kod pasa u rastu i razvoju. Uzrok može biti virus, alergija ili autoimuna reakcija organizma. Eozinofilni panostitis je bolest mladih pasa u kojih se kostur još uvijek razvija. Najčešće pogađa velike pasmine kao što je njemački ovčar i njegovi križanci, labrador, retriver, doberman i slične. To je zapravo upalni proces na pokosnici cjevastih kostiju, što je za psa veoma bolno pa ne želi hodati, šepa i štedi nogu. Bolest se nakon nekog vremena povuče, ali se może naknadno ponovo pojaviti. Najčešće spontano nestaje do završetka rasta kostura, kad pas navrši 15 - 18 mjeseci i ne ostavlja trajne posljedice. Za liječenje se koriste analgetici i protu-upalni lijekovi kako bi se smanjila bolnost i psu olakšalo kretanje. Samo ako se panostitis pojavi u ranoj mladosti te dođe do atrofije muskulature, kostur psa može zaostajati u rastu i razvoju. Ako bolest nije jačeg intenziteta, najbolje je pustiti da simptomi sami iščeznu.
Boss je dobio neke injekcije i tablete i to se smirilo. Ali nikad nije bio oduševljen kad smo išli u dulje šetnje. Najviše je volio biti na svom dvorištu i paziti na svoju Staru vrtlaricu. Kad je navršio pet godina moje se zdravstveno stanje malo pogoršalo pa ga nisam više mogla redovito voditi u šetnju. Srećom se našla jedna obitelj u Zagorju koja ga je udomila, a gazdarica je bila jako slična meni pa su se njih dvoje na prvi pogled sprijateljili. Svi su govorili da on misli da sam to ja. Kod njih je poživio još šest lijepih godina i njoj pravio društvo dok je radila u vrtu i u vinogradu, sve dok mu se zdravstveno stanje nije opet pogoršalo pa nije više mogao hodati. Tada je naš dragi Boss od Čakovca zaspao, napokon su ga prestale boljeti nogice pa je veselo otrčao na vječne pašnjake gdje i danas brižno čuva svoje ovce.


Post je objavljen 10.11.2020. u 15:25 sati.