sve više i brže rasprostire se isušeno,
besplodno tlo; pušu topli, jednolični
vjetrovi, nanose zrnca pijeska u lice;
odavno je presušilo jezero smijeha,
ne teku više duboke rijeke razgovora.
nestali su iz srca nezadrživi šamani
koji su uspjevali dozvati kiše radosti.
dospio si u pustinjsko doba, prolaziš
pored dina, kroz in salah, odvajaš se
od mediterana, a nikada nećeš stići
do ekvatora. strepiš od žeđi, zavidiš
devama, haluciniraš da će te prekriti
sipko uništenje; močvare su još jučer
bile tu, u dobu poplava, i živcirale te.
Post je objavljen 10.02.2021. u 18:22 sati.