Uglavnom, zginul je kramp, nema ga, ispario... potraga je završila neuspješno a naknadno je ustanovljeno da je posuđen, ne zna se kome i nije nikad vraćen... grrrr...
Iako je bilo vjetrovito, završio sam u kratkim rukavima i osjeti se kako godi zrak... valjda koža diše i osjećaj je pamtljiv!
Odustao sam od letvica i sve je od vijugave vrbe. Oguljene su skalpelom, kratki rez po rez da obrada bude vidljiva.
Obje strane krovišta se mogu podići kako bi se kasnije moglo proviriti unutra.
Krovište će na kraju biti pokriveno likom.
Vjerojatno još jedan post s hižicom pa vas prestajem gnjaviti ...