Marketing
Povratak u budućnost Vol.1
Lani nekako u ovo vrijeme, sin nas je odveo na koncert njegove omiljene grupe.
Da mi je tada netko rekao kako će mi to biti vjerojatno zadnji u životu, rekla bi mu da sere.
Nije baš moja muzika, malo mi je prežestoko, no lijepo je bilo medju tim mladim ljudima prisjetiti se vlastite mladosti.
Psihoza corone tada je već lagano bila u zraku.
Sjećam se da me tog dana sestra zvala, ogorčena i zabrinuta jer muža otpuštaju iz bolnice na kućno liječenje. Bez da su mu postavili dijagnozu, bez da mu je barem malo bolje nego prvog dana. I ne da mu nije bilo bolje, nego je u tih par tjedana bolničkog liječenja izgubio 30 kg, bez ustanovljenog razloga.
No, mjesta se moralo napraviti za bolesne od corone, ukoliko ih bude.
Za njega nije bilo mjesta, kada ga je trebao.
Njegova će kćer odrasti bez oca jer je na njegovu i njenu nesreću obolio od krive bolesti u krivo vrijeme.
Utjehu bi vjerojatno trebala tražiti u tome da je morao umrijeti kako bi netko drugi, oboljeli od prave bolesti u pravo vrijeme, možda preživio.
On neće nikada ući u statistike kojima će plašiti ostatak svijeta. Nikada nećemo saznati što se točno dogodilo. Kako je moguće da netko u današnje vrijeme umre od obične upale pluća, a što je na kraju pokazao rezultat obdukcije, koji su skrivali ko zmija noge (da li su ju uopće napravili?).
Štoviše, obitelj se pet puta pitalo žele li odbukciju. Jer valjda, po njihovom mišljenju, iznenadnu smrt jednog 48-godišnjaka, nečijeg oca, muža, sina i brata nije potrebno ispitati.
Mrtav je, što sad, pa nije bitan uzrok. Možda je, baš kretala harmonikaška zabava na patologiji pa nije pasalo u program.
Kako bi to neki na ovom servisu objasnili : u bolnici su samo bolesni, pa malo plesanja kola, lokanja i potezanja sestara s doktorima nikome ne može naškoditi.
Nikada nećemo saznati ni to kako je moguće da se pacijenta koji teško diše s hitne u jednoj bolnici prebacuje na gastro odjel, gdje mu se medicinski ne pomaže, dok ne dodju rezultati testa na coronu.
Koji su stigli posthumno na kućnu adresu.
Negativno.
Uvijek sam vjerovala kako je vjernicima lakše podnijeti takve stvari.
Bog je tako htio, mi smo tu nemoćni.
Sad vidim da sam bila u krivu.
Kada je prije par godina dijete jednog prijatelja napustilo ovaj svijet, vjernici medju nama složili su kako je to Bog htio još jednog andjela.
Posebno su Bogu mili ti mali andjeli, nekome jedini.
No njemu nikad dosta u njegovoj kolekciji, trebaju mu uvijek novi i novi.
I vjernici dobro razumiju tu perverznu želju za skupljanjem andjela.
Dok vrhovni autoritet ne baci oko na nekog njihovog.
Pa onda, i kada njihov andjeo ima sto i jednu godinu, nisu spremni dati ga u kolekciju.
Ljudski je to.
Lako je tudjim andjelima glogulje mlatit.
Blame it on the weather
But I'm a mess
And this February darkness
Has me hating everyone
And I know I need your comfort
But this drama makes me sick
And the longer I lay here I know
It's harder to get up without you
(Silverstein : Call it Karma
Post je objavljen 08.02.2021. u 11:45 sati.